Zbog duge tradicije i visoke razine obrazovanja bjelovarska Gimnazija je oduvijek smatrana elitnom ustanovom za školovanje budućih visokoobrazovanih stručnjaka, a nešto manje činovnika koji su tek u pojedinim periodima s ovom školom brzo pronalazili posao. Prvi planovi za izgradnju Kraljevske realne gimnazije datiraju iz 1900. godine, a reprezentativna zgrada je izgrađena za samo 14 mjeseci, te otvorena i posvećena 21.rujna 1901.

Predvorje današnje škole

No, što je prethodilo počecima Gimnazije? Naime, Kraljevski veliki župan dr. Milutin Kukuljević-Bassany Sakcinski uputio je Visokoj zemaljskoj vladi u Zagrebu 1899, predstavku da se tadašnja Mala realna gimnazija pretvori u Kraljevsku veliku realnu gimnaziju s osam razreda što je značio i gradnju nove zgrade. Tako je za bjelovarsko školstvo od posebnog značenja ovaj dokument:

„Njegovo carsko i kraljevsko i apostolsko Veličanstvo blagoizvolilo je previšnjim rješenjem 21. travnja 1901. premilostivo dozvoliti da se postojećoj u Bjelovaru maloj realnoj gimnaziji postepeno priključe četiri viša razreda velike gimnazije. To se tome ravnateljstvu znanja radi priopćuje s dodatkom da će dalje u tom pogledu potrebite odredbe slijediti u svoje vrijeme“. Time je školske godine 1901/02 započelo veliko i značajno poglavlje u radu bjelovarske Gimnazije koja je tada imala devet razreda s 239 učenika, na čelu s ravnateljem Gustavom Fleischerom. Uz to vrijeme veže se i jedna posebnost. Naime, tadašnja Vlada zabranila je upis učenica u više razrede, što je trajalo do 1907.

Prvi ispit zrelosti

Iz obilja podataka koje je u svom radu „Bjelovarska Gimnazija od 1876. do 1978.“ predočio prof. Josip Vusić izdvajamo tek pojedine detalje. Ističe se povećanje broja učenika, tako da ih je 1904/ 05 u 12 razrednih odjeljenja bilo 366, a ta je godina značajna jer su učenici gimnazijskog smjera po prvi puta polagali ispit zrelosti. Na pisanom dijelu ispita tražile su se zadaće iz hrvatskog, latinskog i grčkog jezika te matematike, a na usmenom gradivo iz zemljopisa i fizike. U ljetnom roku ispit je položilo 17 učenika, a ocjene su bile „zreo“ i „zreo s odlikom“. Raritetima valja pridodati i činjenicu da je 1911/12 uveden novi način upisivanja učenika u prve razrede. Naime, upisivali su se svi učenici, a na kraju prvog polugodišta oni koji su proglašeni nesposobnima morali su polagati sve predmete i samo uspješni su zapravo mogli upisati prvi razred.

Ratne godine

Početkom Prvog svjetskog rata Gimnaziju pohađa 301 učenik, a uz učenje jedna od obveza bila je sakupljanje dobrovoljnih priloga za ranjenike, udovice i ratnu siročad, da bi na kraju rata 1918. počela treća velika cjelina u radu ove škole, tada Kraljevske (državne) realne Gimnazije čiji je ravnatelj prof. Andrija Ribar, i traje do 1939/40 kada postaje Državnom realnom gimnazijom sa 509 učenika. Tijekom ratnih godina bilo je problema s nedostatkom nastavnika i već početkom 1942/43 nastava se za pojedine razredne odjele održava svaki drugi dan, a v.d. ravnatelja prof. Marko Tocilj u listopadu 1942. izvještava Veliku župu Bilogora da je njemačka vojska zauzela gimnazijsku zgradu koju ipak ubrzo napušta, da bi početkom 1943. u nju uselila hrvatska vojska i pretvorila je u pričuvnu bolnicu. I pored svih teškoća održavana je nastava, privatni ispiti, mature, ali i učeničke kulturne priredbe.

Hirovito poraće

Prva poslijeratna godina je burna, što se iščitava iz 23 održane sjednice Nastavničkog zbora, a ostat će zapamćena po oštrini kojom su školske vlasti kažnjavale učenike zbog političkih prijestupa. Istodobno, u zapisniku prve sjednice naglašena je poznata uzrečica: Smrt fašizmu-sloboda narodu, kojom je morao završiti svaki službeni dopis. I kasnije godine su prolazile unutar društveno-političkog konteksta, premda je rad bjelovarske Gimnazije uz sve promjene bio itekako dobro poznat javnosti, posebice kroz javne nastupe profesora i učenika, priredbe, koncerte i izložbe. Škola je reorganizirana, u travnju 1980. i postaje Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, a taj status zadržava do 1992. kada se vraća ona „stara“ Gimnazija, u kojoj je već 15 godina ravnatelj, njen bivši učenik prof. Želimir Vujić.

Poznati učenici

Tijekom svih ovih godina u gimnazijskim klupama sjedili su mnogi učenici koji su kasnije postali poznati u različitim područjima znanosti, kulture, umjetnosti i sporta. Tako se između ostalih prisjećamo poznatih glumaca Davorina Antolića, Borisa Buzančića i Bogdana Diklića, novinara i zrakoplovca Zvonimira Antoljaka, stručnjaka za svemirske brodove Milojka Vucelića, kipara i akademika Vojina Bakića, povjesničara umjetnosti Borisa Becka. Upravo u toj zgradi znanja su stjecali i književnici Ivan Dončević, Mato Lovrak, Krsto Špoljar, Josip Pavičić, Željko Sabol i Goran Tribuson, akademska slikarica Nasta Rojc, učitelj Leopold Supančić, glazbenik Vladimir Sverak, radijski voditelj Vojo Šiljak, ali i sportaši Ivan Gubijan, Hrvoje Horvat i mnogi drugi. (čr)

Gimnazija u brojkama

1901. g. – izgrađena i posvećena nova zgrada

1905. g- počinje polaganje prvih ispita zrelosti

1942. g. . zgradu zauzima Njemačka, a kasnije postaje pričuvnom bolnicom hrvatske vojske

1980 . g. počinje reorganizacija u sklopu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje