U zadnjih tjedan dana imao sam dva razgovora o bjelovarskom zelenilu. Jesi li primijetio da Bjelovar nema gotovo nijedan pravi, veliki drvored s visokim krošnjama, ako zanemarimo onaj u Ulici Andrije Hebranga¸ili na Lebovićevom, skrenuo mi je pozornost jedan naš sugrađanin. Par dana kasnije kaže mi poznanik koji živi pola tjedna u Zagrebu, a pola u Bjelovaru, da se Zagrepčani koji dolaze u Bjelovar čude kako imamo malo zelenila.

Džungla na Trgu jedinstva

Kad sam bio klinac, znači 80-ih, puno vremena provodio sam u parku na Trgu Eugena Kvaternika (Trg jedinstva se tada zvao, ako se ne varam) i sjećam se da je to bila džungla. Nisi mogao, kao danas, s korza vidjeti zgradu gradske uprave, tadašnje vojarne. Grmlje je bilo na svakom ćošku, stabla su bila visoka do neba. Kao klincu, naravno, čitav svijet mi je bio veći nego danas.

Bjelovar je tada završavao kod IV. Osnovne škole, tada Maršalove, a kada sam tamo s ocem išao gledati utakmice Partizana, put je bio pravi doživljaj, upravo zbog visokih stabala koje imaju poseban šarm. Sve je to nekako s vremenom ogoljelo i dojma sam da je Bjelovar danas manje zelen nego što je bio.

Drveće ne raste atraktivno

Bit će da je problem u tomu što drveće presporo raste. Kada bi stablo mogli izrasti 20 metara u visinu i pet u širinu u roku od dva mjeseca, kada otprilike počinje predizborna kampanja, to bi bilo idealno. Garantiram da bi čitav Bjelovar bio jedna prava zelena oaza, bilogorska Amazona bez rijeke.

Na žalost, nije tako. Drveće raste sporo i neatraktivno, a čak i kada ga odlučite posaditi, možete upasti u probleme poput, primjerice, moga punca. On je posadio dva stabla na zelenoj površini ispred svoje kuće. Stabla koja su prethodno stradala u nekoj prometnoj nesreći. Nekoliko dana kasnije dobio je poziv komunalnog redara jer da to nije smio napraviti jer da nema dozvolu. Trebao je iščupati ono što je posadio, no srećom, imao je fotke od onih prethodnih stabala pa je uspio dokazati da je posadio stabla iste vrste.

Gradski vrtovi

Sjetio sam se i davne inicijative predsjednika Gradskog vijeća Ante Topalovića, koji se, kada je bio u oporbi, zalagao za društvene vrtove. Tamo gdje ima nekog zelenila, govorio je, moglo bi se građanima omogućiti da naprave svoj vrt.

Što je s tom idejom danas? Zar ju je tako teško realizirati? Postoji mnogo Bjelovarčana koji žive u zgradama i koji se puni stresa vraćaju s posla. Kada bi imali svoj vrt, mogli bi se opustiti sadeći papriku, rajčice ili zelje.

Kao prvu lokaciju, predložio bih neku u blizini Gradske tržnice. Da nam gradonačelnik, kad se stresan vrati s posla, ne visi na fejsu svađajući se s ustašama, nego da traži svoj zen između dva reda mahuna.