Nepuna tri tjedna nakon što je postao bjelovarski gradonačelnik, Dario Hrebak prekršio je svoje prvo obećanje, ono o izboru članova Nadzornog odbora Komunalca putem javnog natječaja, kako bi se tvrtka vrijedna stotinjak milijuna kuna poreznih obveznika nadzirala što je stručnije moguće. Ako je gradonačelniku trebalo manje od mjesec dana da prekrši to obećanje, koliko će mu trebati da prekrši svoja ostala obećanja koja, kao na traci, niže otkako je zasjeo u gradonačelničku fotelju?

Mediji su tu da političare upozore kada skrenu s puta. Mi ne zaziremo od takvih tema jer smatramo da javnost ne smije biti osuđena samo na (često pogrešne) informacije iz gradonačelnikova ureda koje se bez rezerve prenose zbog naknade za medijsko praćenje.

Bjelovarac, hvala na pitanju, ugovor za medijsko praćenje od ove godine nema. Ne zato što to gradonačelnik ne želi, nego zato što mu to HDZ ne da. Tako nam je barem rekao. HDZ-u se, eto, ne sviđa kako pišemo, pa su rekli Dariju da nam zavrne pipu.

Naravno, Dario je potrčao zatvoriti je, jer ako se jedan od najstarijih lokalnih tjednika u Hrvatskoj sutra zatvori i izgube deseci radnih mjesta, njemu će biti dobro.
Nitko se, naime, više neće prisjećati Dobrog oporbenog Darija, onoga koji se predstavljao kao Glas Bjelovara, a danas je najveći gradonačelnikov protivnik.

To je onaj Dario koji je znao zbrajati do pet, a ne samo do četiri, pa mu se ne bi moglo dogoditi da kaže da se broj upravnih odjela nije povećao, iako ih je prije bilo četiri, a sada ih ima pet.

Dariju su sada potrebni nacionalni mediji, jer mu srce Bilogore, baš kao i mnogim drugim bjelovarskim političarima, služi kao odskočna daska za veliki Zagreb. Zato je tu veliki Večernjak, koji se vratio uz hrpu novca bjelovarskih poreznih obveznika, samo da bi jednom tjedno tiskao Darija na nacionalnom nivou. Usto, svima koji žele slušati, Dario priča da će osnovati svoje novine da pišu lijepo o njemu, a ne kao ove bjelovarske koje ga povremeno kritiziraju. Novac nije problem, gradska blagajna je puna.

Bjelovarski mediji, oni koji razotkrivaju, primjerice, političku trgovinu, tako su se pretvorili u najveću prijetnju. Javnosti daju sliku o Dariju kao tek jednom u nizu političara kojima je osobni probitak glavni cilj, umjesto da ga predstave kao Velikog digitalnog vođu kakvim se vidi u ogledalu.
Stoga, nije neko čudo što Veliki digitalni vođa, kada vidi Dobrog oporbenog Darija, iskoči iz cipela i počne paranoizirati o napadima i reketarenju, ne shvaćajući da je on taj koji drži reket.

Što taj Hrebak hoće od mene, pitat će se Hrebak, o kakvim javnim natječajima taj bulazni, pa sve smo već dogovorili, pa HDZ mi frče ruku, što da ja radim protiv njih, oni mi drže vlast u gradu, a vlast mi je potrebna.

Gdje da ja stavim njihove, ako ne u Nadzorni odbor?! Pa, čak sam i svoje iz HSLS-a otkantao, ne bi li ugurao partnere, poručit će Hrebak iz 2017. godine Hrebaku iz 2013. godine. To se tako mora, reći će novi Hrebak starom Hrebaku, to je politika, frende, HDZ mi frče ruku, ja sam tu nemoćan.

– Ali, Dario, to je sloboda govora. Mediji ne izmišljaju, ne lažu, oni samo podsjećaju kakav si bio prije – reći mu Dobri oporbeni Dario, ali novi Dario neće ga imati vremena poslušati jer već na policiji podnosi kaznenu prijavu protiv Bjelovarca zbog napada. Čime su vas napali, gradonačelniče, reći će istražitelj. Slobodom medija, odgovorit će gradonačelnik, još uvijek držeći reket u ruci.