Deset godina nakon što su u unajmljenom šatoru u Cugovcu političari prosuli šampanjac i dali pijano obećanje da ćemo se autocestom od Zagreba do Bjelovara voziti u roku od dvije godine, čini se da će napokon biti dovršena dionica brze ceste od Vrbovca do Farkaševca. Količina kašnjenja naprosto je hrvatski fantastična, no to je najmanje porazna činjenica u projektu kojemu će, nemojmo se zavaravati, Bjelovarčani na svečanom otvorenju rado pljeskati i hvaliti vrijedne političare i nadasve stručnjake iz Hrvatskih cesta.

Samo u Hrvatskoj – brza cesta bez teretnih vozila

Ovih dana postavljen je znak zabrane prometovanja teretnim vozilima težim od 7,5 tona na brzoj cesti Vrbovec Farkaševac. Brze ceste, inače, rade se isključivo zbog teretnog prometa. Mislite li da će itko na svečanom otvorenju pokušati objasniti zašto teretna vozila ne smiju prometovati cestom namijenjenom prometu teretnih vozila? Neće. Taj će se detalj prešutjeti.

Prešutjet će se i to što je gotovo dovršenih 13 kilometara brze ceste u kojih je uloženo oko 300 milijuna kuna (govorim po sjećanju) godinama stajalo neiskorišteno, jer su stručnjaci iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta zaboravili da vozila trebaju nastaviti putovati nakon što siđu s brze ceste.

Te pristupne ceste napravljene su nabrzihen i s jedno četvrtinom novca koliko bi ga inače trebalo uložiti da budu adekvatne, a to podrazumijeva i teretni promet. Napravljene su ofrlje – asfalt već otpada, iako je praktički nije ni osušio, ali dobro, to su sitnice koje se lako daju ispraviti. Ono što se ne da ispraviti je trasa brze ceste, koja na podravskom dijelu logično prolazi kroz Križevce, a na bilogorskom dijelu prolazi kroz nekakav Farkaševac. Uz dužno poštovanje prema tamošnjem stanovništvu.

Na dva uhljeba jedan stručnjak

Nisam nikakav građevinac, ali sam kao znatiželjni novinar svojedobno, možda i prije sedam godina, prvi puta nazvao Hrvatske autoceste da pitam kako ćemo se mi to priključiti na čvor u Farkaševcu jednom kada cesta, ako ikad, bude dovršena. Gledao sam, naime, kako bi se bilo najjednostavnije spojiti od Farkaševca do sadašnje ceste prema Zagrebu. Putanja je vodila kroz Praščevac, što je definitivno bio znak da je riječ o velikoj svinjariji. Izračunao sam tada da ćemo vrijeme koje uštedimo na brzoj cesti, izgubiti tražeći priključak na običnu cestu.

Tim povodom išao sam se raspitati u HAC-u jesam li ja normalan, jesam li nešto krivo shvatio. Bio sam tada neiskusni novinar i nisam još vjerovao da su u ovoj zemlji mogući baš toliki propusti.

Nazvao sam, predstavljao se i objašnjavao triput, jer su me HAC-ovci prebacivali s jednog broja na drugi. Nije im bilo jasno o čemu ja to govorim i zašto me to muči. Tek onaj treći koji mi se javio, shvatio je što govorim. I nakon toga je rekao ono što kaži svi stručnjaci u državnim tvrtkama, a to znači svaki treći zaposlenik, jer su ona prva dva uhljebi.

Rekao je, dakle, neka djeca pokriju uši: A u pičku materinu.

I nije bolje mogao reći.

Čestitam nam svima na skorašnjem otvorenju brze ceste Vrbovec 2 – Farkaševac. Ali, moj bravo nema pet, nego samo četiri slova. A,u,p i m. AUPM Hrvatske autoceste, AUPM Hrvatske ceste, AUPM političari. Svima vam AUPM na našoj brzoj cesti. Uskliknimo zajedno: AUPM, AUPM, AUPM za Hrvatsku!