Negdje tijekom lanjskog Adventskog sajma koji je trajao otprilike mjesec dana predugo jer je navodno biskupija rekla da ima toliko dugo trajati, sastali smo se mi iz Birtijaškog vijeća Grada Bjelovara, neformalne udruge koja se financira isključivo vlastitim sredstvima, kako bismo vijećali o potencijalnim turističkim manifestacijama našeg kraja.

Lovačka priča

Naši zaključci redovito su, pa tako i ovoga puta, bili neusporedivo pametniji od većine zaključaka udruga koje se financiraju iz javnih proračuna, no vratit ćemo se na taj dio čim kažem da nisam siguran je li doista biskup naredio da Adventski sajam traje od početka Adventa do Tri kralja ili je to tek neka izmišljotina, lovačka priča.

Naše Birtijaško vijeće, dakle, došlo je do zaključka da Adventski sajam ima apsolutno svako selo i da je brendiranje takve manifestacije čisto bacanje novca.

Međutim, Uskrs je potpuno drugi par čarapa. Postoje, dakako, uskrsna putovanja i uskrsne manifestacije, ali konkurencija je daleko manja nego za Žićbo.

Najstarija pisanica i najmlađi gradonačelnik

Usto, najstarija hrvatska pisanica, baš kao i do sada najmlađi bjelovarski gradonačelnik, pronađena je u Gudovcu i to je nešto na čemu brendovski slabašan Bjelovar može graditi karijeru. Poznati smo po siru, ali Sirela je zagrebačka. Poznati smo po rukometu, ali rukometni klub nosio je pogrešno ime. Toliko epohalno pogrešno da smo novo rukometno igralište službeno prozvali Staro rukometno igralište.

Imali smo traktore Tomo Vinković, sad ih više nema pod tim imenom. Imali smo Sašu Tkalčevića, ali on je u Danskoj ili Švedskoj, imali smo braću Navojec – eno ih u Zagrebu. Ostala nam je, silne li nam sreće, samo Đurđa Adlešič, ali i njezina je zvijezda izblijedila.

Otišli Navojci, ostala Đurđa

Stoga, najstarija pisanica u Hrvatskoj svakako je dobar temelj za manifestaciju koja bi s vremenom mogla biti uspješna. Jajima slavimo život, farbamo ih da budu ljepša, kao što čitav život jedni druge farbamo da smo mladi, zgodni, pametni i uspješni – što također odgovara šarmu provincije.

Nadalje, možemo i mazati jaja, a mazanje je također prikladno za ovaj kraj kojeg je Google prepoznao po najvećem broju birtija po stanovniku, a medicina kao jedan od gradova s najvećim brojem namazanaca. Uostalom, nije li upravo iz Bjelovara najveća tvornica jaja u Hrvatskoj?

Zibaju se jajca

Grad je već sada prikladno urešen pisanicama koje vise u zraku i nedvojbeno predstavljaju atrakciju i melem za oči. Na proljetnom povjetarcu zibaju se jajca, a osim što su očima ugodna, kada malo u njih dulje gledaš, tjeraju na razmišljanje.

Čija to jaja vise u zraku i tko ih je tamo stavio? Jesu li jaja toliko slaba da će ih prvi vjetar otpuhati ili je riječ o čvrstim, čeličnim jajima koja se ne daju vjetru, kišama, oluji i ostalim vremenskim nepogodama? Hoće li jaja ostati iste boje ili će se po potrebi mijenjati?

Ali, sve u svemu, tko je bacio Bjelovar pod jaja, napravio je dobru stvar.