Znate li koliko loše Bjelovar djeluje na Bjelovarčane? Toliko da nitko od nas ne može prehodati veću udaljenost od bolničkog parkirališta do ulaza u novu bolnicu. Po tom kriteriju, mi smo u samom vrhu najbolesnijih gradova na svijetu. Situacija je jedino gora na selu, recimo u Bulincu, gdje ljudi ne mogu prehodati više od dva i pol metra od parkirališta do ulaza u ambulantu.

Na pješačkom pucaju kosti

Bjelovarčanima u Bjelovaru pucaju kosti ako trebaju prehodati više od dva pješačka prijelaza. Na prvom pješačkom dobivamo uganuće, na sljedećem otvoreni prijelom potkoljenice, a do trećeg već dolazi do amputacije. Tko krene pješke od paviljona, do IV. Osnovne škole dolazi bez ijednog preostalog udova. Ima i gorih situacija. Jedan moj prijatelj krenuo je od autobusnog kolodvora do Ždralova i nikad više za njega nismo čuli. Pretvorio se na tom putu u prah. Mi u Bjelovaru imamo jednu izreku – što manje hodaš, to si zdraviji. U ležanju je pola zdravlja. Jedan korak na dan, doktor iz kuće van!

Čudesno ozdravljenje u Zagrebu

No, koliko god smo mi Bjelovarčani bolesni u Bjelovaru, toliko brzo ozdravimo kad stignemo u Zagreb. Zagreb je za nas oaza lječilišnog turizma. Kao što čisti, morski zrak ozdravljuje alergirače u Lošinju, tako teški, zagrebački smog blagotvorno djeluje na bjelovarske kosti.

Recimo, najbliži parking od KBC-a u Vinogradskoj udaljen je brat-bratu dva kilometra, s tim da je uvijek pun jer je besplatan. Ali, recimo da je za potrebe ovog teksta bio prazan. I onda svjedočimo čudu! Isti onaj terminalno bolesni Bjelovarčanin koji ne može prehodati više od 50 metara do bolnice u svom rođenom gradu, po Zagrebu trči kao nekad štafetu, ruje kilometre nogama, plačući od sreće ako je udaljenost ispod kilometra.

Slabija gravitacija

Kao da je u Zagrebu gravitacija slabija, Zagreb je za nas Mjesec, a Bjelovar Zemlja. Pa kad smo doma, vuku nam se tijela, noga se lijepi za derutne nogostupe. A u Zagrebu samo što ne poletimo, držimo se za prometno znakovlje da nas ushit ne odnese kad trčimo.

Naravno, postoji lijek za bolesne Bjelovarčane. Ali kao i svaki lijek, skup je. A lijek se zove 5 kuna sat vremena parkiranja kod gradske tržnice. Jednim potezom Bjelovarčani bi se pretvorili u atlete, baš kao u Zagrebu. Jedini je problem što bi cijena tog zdravstvenog projekta bila gubitak vlasti. A to je bolest koju si nijedan vladajući ne smije priuštiti.