Korak po korak, godinu po godinu, obnavlja se Borik. Asfaltiraju se pješačke staze, izgradit će se novo dječje igralište, obnoviti sportski tereni, postaviti montažni WC kakav već imamo na bazenu, a trim staza posipat će se, kažu mi stručniji od mene, eruptivnom podlogom pa neće biti blata nakon kiše.

Tata, kako izgleda drvo?

U Bjelovaru, gradu bez rijeke, Borik je nešto najbliže prirodnoj atrakciji što možemo imati. Komadić šume usred grada, u doba gdje smo sve bliže tomu da djeca, osim što više ne znaju kako izgleda krava, neće znati niti kako izgleda drvo. Bjelovarski park, u vrijeme mog odrastanja, u odnosu na ovaj današnji, bio je prava džungla. Bio je pišaj-gdje-te-volja pun zelenila i sigurno nisi mogao vidjeti s jednog na drugi kraj parka. Danas ga u trenu presječeš pogledom, brzinom umirovljenika koji troši poljoprivrednu mirovinu.

U vrijeme moje mladosti, a nije to baš bilo toliko davno, Borik je bio mjesto gubilišta nevinosti. I, okej, bilo je tamo i nekih ljudi koji su trčali u krug i još uvijek trče i kažu da je politički korektno poticati ih u tome i zato bravo, cure i dečki, trčite u krug, to je zdravo!

Ali, eto, Borik će mi ostati u sjećanju po tom nekom prelasku iz dečka u muškarca i djevojke u ženu. Tada još parkiralište nije bilo prošireno na onaj donji dio i, koliko se sjećam, rasvjeta je bila mnogo slabija nego danas. Parkirao si jugića od staraca na parking pored groblja i pokušavao, zajedno s partnericom, izvesti nešto u tom skučenom prostoru. U toj grobnoj tišini, vikendom navečer mogao si čuti junfere kako pucaju, eto baš tako je bilo na Boriku.

Primalo se u omladince

Onda je došlo to parkiralište, pa i replika spomenika Poziv na ustanak, poznatijeg kao Bjelovarac, autora Vojina Bakića, uglednog bjelovarskog kipara koji, za razliku od Brune Bušića, u Bjelovaru nema svoju ulicu. Osim spomenika, obnovljeno je i kompletno spomen-područje na kojem se dogodila tragedija o kojoj se posljednjih desetljeća ne smije baš puno pričati, bez obzira što su stradali civili.

Ta je tragedija, opet u vrijeme moje mladosti, bila dosta često isticana i jednako su na račun ubijenih civila tada političari skupljali poene, a mi smo se djeca upravo tamo primali u omladince.

Ali eto, ideologijom natopljeni Borik postat će prvenstveno sportsko-rekreacijsko područje i to je izvrsno. To je ustvari jedna od rijetkih stvari gdje gradska uprava doista pomaže stanovnicima grada, podiže kvalitetu života uz ulaganja koja nisu ili barem ne bi trebala biti astronomska.

A što se fukodroma tiče, budu se djeca već snašla.