Pravda je u Hrvatskoj spora, ali nedostižna, uvjerili smo se ovih dana na slučaju Pevec. Već nakon desetak godina ili, kako mi u Bjelovaru kažemo, brže od brze ceste, Višnja i Zdravko Pevec dobiše pravomoćnu presudu prema kojoj su utajili nekakav PDV prema nekakvoj državi nekad davno, u vrijeme prije predstečajnih nagodbi i bankrota Agrokora. Bila je tu nekakva tvrtka Instalotehna koju je Pevec kao kupio, ali nije kupio, pa su prenijeli nešto pa nisu…

A koliko su Peveci dali državi?

Spominjali su se tu i nekakvi milijuni za koje su Peveci oštetili što tvrtku Pevec što državu, ali nije se spomenulo koliko su Peveci, u vrijeme kada su bili vlasnici Peveca, istoj toj državi dali. A dali su joj stotine milijuna kuna.

Višnja i Zdravko nedvojbeno su krivi za neke stvari. Recimo, za one dane prosinca 2009. godine kada su im promrzli radnici dežurali bez novca u prodajnim centrima i općenito za bahatost koju su pokazivali kada su bili na vrhu. Prema radnicima, ali prvenstveno prema načinu poslovanja.

Poduzetnički rizik

No, za te svoje grijehe kažnjeni su bankrotom tvrtke koju su stvorili. Ta je tvrtka naprosto bila loše vođena i zaslužila je stečaj – Pevec je, baš poput svog uzora, velikog Agrokora, godinama odgađao svoju propast na račun dobavljača, za što su i sami dobavljači debelo kažnjeni. Ali, tako je to u poduzetništvu – tko se njime želi baviti, mora biti spreman na rizik, pogotovo u balkanskim državama poput Hrvatske.

No, osim što su ostali bez tvrtke koja nosi njihovo ime, bez većine novca i materijalnih dobara, Višnja i Zdravko ostali su i bez slobode. Iza rešetaka su proveli oko pola godine svojih života i to samo zato što se nisu na vrijeme željeli odreći tvrtke.

Morali su pasti

Morali su pasti jer su zapošljavali gotovo četiri tisuće radnika, a tim radnicima nije isplaćeno nekoliko plaća, a onda su i ostali bez posla. Ali, nisu samo Višnja i Zdravko bili krivi zbog neisplate tih plaća. Za to su bili krivi i bankari koji su ih kreditirali, a da nisu čitali bilance, za to je kriva i porezna uprava koja je po nalogu politike godinama tolerirala gomilanje dugovanja, krive su i inspekcije koje su tolerirale nezakonitosti prema radnicima. Na kraju krajeva, nikome u Bjelovaru nije bilo čudno što Pevecov trgovački centar nema uporabnu, a vjerojatno niti jednu moguću dozvolu.

Kupujte sa smrzavicom

Godinama smo kupovali s osmijehom u potpuno neadekvatnim uvjetima, a radnici dobro da nisu oboljevali od skorbuta i sličnih egzotičnih bolesti iz vremena otkrivanja novih kontinenata. Niti u jednom trenutku nisu bili krivi ni oni koji iskoristili to što je Pevece prerasla firma kako bi se na njihov račun obogatili obogatili. Ili da kažem razumljivije – koji su ih svakodnevno potkradali, od igle do lokomotive.

U Elektrometalu nije bilo kriminala?

Mnoštvo je tvrtki, samo u Bjelovaru, koje su raznorazne uprave uništile i svojom nesposobnošću, ponekad i namjerno, potkradanjem i lopovukom dovele do stečaja, a da ih prethodno nisu stvorile, nego su isplivale na valu pretvorbe i privatizacije u osvit hrvatske neovisnosti.

Niti radnicima Elektrometala nisu isplaćivane plaće, a tvrtka je također završila u stečaju. Kaznena djela koja su se spočitavala upravi i dijelu nadzornog odbora te tvrtke kudikamo su konkretnija od onih koja su se spočivala Višnji i Zdravku, ali nitko iz Elektrometala nije završio iza rešetaka, pa makar i na jedan dan.