Braniteljske udruge prosvjedovale su protiv koncerta Miroslava Ilića na blagdan Velike Gospe koji se u Novoj Rači već godinama vrlo produhovljeno slavi. Bilo bi čudno da branitelji nisu reagirali. Pokušaji zabrane narodnjačkih koncerata koji ponekad uspiju, kao što je to bilo 2017. godine, a ponekad ne, kao što je to bilo ove godine, predstavljaju raison d’etre tih organizacija.

Harmonika jača od mača

Narodnjački koncerti, reći će oni najglasniji, nisu ono za što su se borili, a ako pri tomu još uspiju zabraniti njihovo izvođenje, ubilježit će još jednu, pa makar i malenu, pobjedu. Kako su 91. doista goloruki kretali na mnogo moćniju vojsku, danas goloruki kreću na harmonike. Pokazalo da protiv tada moćne jugo vojske možeš dobiti rat, a protiv harmonika tek tu i tamo pokoju bitku.

Neprijatelj u pesmi

Narodnjački koncerti još uvijek uspijevaju simbolizirati neprijatelja zbog kojeg su goloruki, mladi i praktički bez znanja otišli u rat. Ta je uspomena, odnosno podsjetnik, potreban jer Hrvatska sasvim sigurno nije tamo gdje su hrvatski vojnici htjeli da bude kada su za nju prolijevali krv, davali udove i živote. Hrvatska je danas i dalje lijepa, ali i siromašna država čija mladost, neovisno o tomu tko je na vlasti, mahom sreću traži izvan granica, u državama u kojima očevi nisu prolijevali krv, davali udove i živote u nadi da će im djeca imati veću šansu.

Paštete na plaži

Kako je i zašto došlo do toga da je Hrvatska danas na začelju Europe, da su nas prešišali nekadašnji patuljci poput Poljske, čiji su građani svojedobno dolazili prodavati alat na bjelovarsku tržnicu i od toga, izgleda, dobro živjeli. Gdje smo danas od Češke, one države u kojoj su hrvatski maturanti bili toliko bogati da su se mogli čitave noći voziti u praškom taksiju i piti pivo isključivo u hotelu. Rječju, danas mi nosimo paštete na plažu.

Ljut u Oluju

Teško je priznati da je ista ona stranka koja je pozvala narod u bitku protiv okupatora, istovremeno uspjela opljačkati većinu narodnog bogatstva, što god to značilo. Teško je, ako ne i nemoguće, priznati da su se neki ljudi kleli u pravdu i dosanjani hrvatski san, istodobno se besramno bogatili i na račun onih koji su, kako to kaže naša predsjednica, bili toliko ljuti da su uzeli pušku i otišli u Oluju.

O liepa devojko iz grada

Sva ta gorčina i nemoć da se bilo što promijeni, da se pravi krivci privedu licu pravde i da budu adekvatno kažnjeni, pretvara se u bijes protiv raznoraznih potpuno benignih miroslava ilića koji su se, eto, drznuli nastupiti na katolički blagdan. Jer, kad je sve nekako prljavo, obeščašćeno, da nam barem glazba ostane čista. A ta naivna želja, koliko god se u glavama autora činila svetom, u običnom puku proizvodi tek želju za još više ilića. Pa mladi, umjesto da poje o liepoj, o dragoj, o slatkoj slobodi, pjevaju o tome kako u krčmi krčme svoja stada, kite svirce i razbijaju čaše i proklinju devojku iz grada.