Lijepo je putovati, upoznavati nove ljude i predjele naše male, zajebane države, razmjenjivati mišljenja, iskustva i planove i ne biti ograničen na selo u kojem živiš, zvalo se ono Bjelovar, Virovitica, Dautan, Zagreb ili Hong Kong.
Posljednjih godina za putovanje, kad god sam u prilici, koristim aplikaciju BlaBlaCar iz sfere takozvanog dijeljenja automobila. Prvi puta sam na tu opciju naletio listajući Bjelovarski list iz negdje 60-tih godina, kada je bio članak o drugovima nastavnicima koji dijele prijevoz do škole u Kapeli.
Uz pomoć BlaBlaCar-a vozio sam ili bio vožen do Zagreba, Gosupja pored Ljubljanje, Splita, Krka… Osim što sam poprilično uštedio na vremenu u novcu, imao sam jedinstvenu priliku družiti se s onime što nazivamo običnim ljudima, što je kategorija kojoj i sam pripadam.
Baš nedavno na relaciji Krk – Bjelovar u istom automobilu zatekli smo se mladi nastavnik engleskog jezika iz Virovitice, prodavač na štandu suvenira iz Njivica i gospođa iz Kraljevice, gradića poznatog po brodogradilištu u kojemu je štrajkove organizirao svojedobno najpoznatiji bravar u povijesti, i to baš nakon što je otišao iz Velikog Trojstva.
Automobil je prštao srećom – nastavnik se vraćao s koncerta Foo Fightersa gdje je vidio Slavena Bilića i čelnika bjelovarske oporbe Nenada Nekvapila kojeg je gradonačelnik u izljevu demokracije zbanao sa svoje fejsbuk stranice. Prodavač suvenira išao je na neke svatove u Zagreb, što je samo po sebi razlog za sreću, ali naravno, tu je i dobar početak turističke sezone nakon kišnog svibnja. Na štandovima, kaže, jedino je pravilo da nema pravila, ali može se zaraditi.
Gospođa iz Kraljevica pričala je o svojim unucima koji su joj velika sreća, ali i obveza jer stalno negdje skaču ili žele skočiti, a ona ih u tomu sprječava. Svaki sat proveden s unucima, kaže, produlji joj život za jedan dan. Ali s druge strane, taj stres od njihova skakanja, a Kraljevica je gradić u kojemu stvarno ima puno skakonica, jamačno joj skraćuje one nadoknade pa dođe na nulu. Otkako nema brodogradilišta, Kraljevica je mrtva, iako je na 10 minuta od Rijeke i na 15 od Krka, pa ne bi bilo loše provjeriti cijene nekretnina.
Pričali smo o poslu, o ovom zanimljivom i, za Hrvatsku, nepamtljivom vremenu u kojemu posao može dobiti svatko tko želi. Pričali smo i o neodrživosti mirovinskog sustava i tome da ako si sami ne izdvajamo pare za mirovinu, nećemo je ni primati.
Kako sam bio suvozač, a vozač je bio Virovitičan, stalno me nešto pitao po Zagrebu gdje da skrene za Avenue Mall ili Arenu, a ja bih odgovarao s lijevo ili desno. Nisam imao pojma gdje se skreće po Zagrebu, dapače. Ali nisam mu to htio reći. Zagrepčani su ionako navikli da mi s nezagrebačkim regama (tako Purgeri nazivaju registarske oznake) lelujamo lijevo-desno bez plana i cilja. Onda se oni mogu lupati po glavi i trubiti nam, jer oni znaju da se kod Lisinskog skreće desno kao da je to neka velka stvar.
No comments!
There are no comments yet, but you can be first to comment this article.