Lijepo je putovati, upoznavati nove ljude i predjele naše male, zajebane države, razmjenjivati mišljenja, iskustva i planove i ne biti ograničen na selo u kojem živiš, zvalo se ono Bjelovar, Virovitica, Dautan, Zagreb ili Hong Kong.
Posljednjih godina za putovanje, kad god sam u prilici, koristim aplikaciju BlaBlaCar iz sfere takozvanog dijeljenja automobila. Prvi puta sam na tu opciju naletio listajući Bjelovarski list iz negdje 60-tih godina, kada je bio članak o drugovima nastavnicima koji dijele prijevoz do škole u Kapeli.
Uz pomoć BlaBlaCar-a vozio sam ili bio vožen do Zagreba, Gosupja pored Ljubljanje, Splita, Krka… Osim što sam poprilično uštedio na vremenu u novcu, imao sam jedinstvenu priliku družiti se s onime što nazivamo običnim ljudima, što je kategorija kojoj i sam pripadam.
Baš nedavno na relaciji Krk – Bjelovar u istom automobilu zatekli smo se mladi nastavnik engleskog jezika iz Virovitice, prodavač na štandu suvenira iz Njivica i gospođa iz Kraljevice, gradića poznatog po brodogradilištu u kojemu je štrajkove organizirao svojedobno najpoznatiji bravar u povijesti, i to baš nakon što je otišao iz Velikog Trojstva.
Automobil je prštao srećom – nastavnik se vraćao s koncerta Foo Fightersa gdje je vidio Slavena Bilića i čelnika bjelovarske oporbe Nenada Nekvapila kojeg je gradonačelnik u izljevu demokracije zbanao sa svoje fejsbuk stranice. Prodavač suvenira išao je na neke svatove u Zagreb, što je samo po sebi razlog za sreću, ali naravno, tu je i dobar početak turističke sezone nakon kišnog svibnja. Na štandovima, kaže, jedino je pravilo da nema pravila, ali može se zaraditi.
Gospođa iz Kraljevica pričala je o svojim unucima koji su joj velika sreća, ali i obveza jer stalno negdje skaču ili žele skočiti, a ona ih u tomu sprječava. Svaki sat proveden s unucima, kaže, produlji joj život za jedan dan. Ali s druge strane, taj stres od njihova skakanja, a Kraljevica je gradić u kojemu stvarno ima puno skakonica, jamačno joj skraćuje one nadoknade pa dođe na nulu. Otkako nema brodogradilišta, Kraljevica je mrtva, iako je na 10 minuta od Rijeke i na 15 od Krka, pa ne bi bilo loše provjeriti cijene nekretnina.
Pričali smo o poslu, o ovom zanimljivom i, za Hrvatsku, nepamtljivom vremenu u kojemu posao može dobiti svatko tko želi. Pričali smo i o neodrživosti mirovinskog sustava i tome da ako si sami ne izdvajamo pare za mirovinu, nećemo je ni primati.
Kako sam bio suvozač, a vozač je bio Virovitičan, stalno me nešto pitao po Zagrebu gdje da skrene za Avenue Mall ili Arenu, a ja bih odgovarao s lijevo ili desno. Nisam imao pojma gdje se skreće po Zagrebu, dapače. Ali nisam mu to htio reći. Zagrepčani su ionako navikli da mi s nezagrebačkim regama (tako Purgeri nazivaju registarske oznake) lelujamo lijevo-desno bez plana i cilja. Onda se oni mogu lupati po glavi i trubiti nam, jer oni znaju da se kod Lisinskog skreće desno kao da je to neka velka stvar.
