Kćer mi je za Prirodu i društvo dobila zadatak pitati oca što mu je najljepše u zanimanju kojim se bavi. Pa sam joj rekao da mi je najljepše to što mogu pomoći ljudima, a ona mi je na to odgovorila da nisam doktor. Ima samo osam godina, a već je, poput većine Hrvata, shvatila da novinari ne pomažu ljudima.

Kako novinari trebaju pisati

Baš sam dan ranije slušao našeg premijera Plenkovića kako objašnjava novinaru N1 televizije Hrvoju Krešiću na koji bi način novinari trebali izvještavati o određenim temama.

Naš premijer, inače iznimno obrazovan, vrijedan, inteligentan, mudar i načitan čovjek, bez obzira na silne obaveze, imao je vremena pomoći kolegi Krešiću, inače bjelovarskom zetu (jel se to tako kaže kad oženiš Bjelovarčanku?), kako da radi svoj posao. I u pravu je premijer, pa tko zna bolje o njegovu poslu od njega samog? Tko bi to mogao biti objektivniji od onoga koji taj posao radi?

Samo lijepo pišite

Ljubazno je i mirno naš premijer novinaru Krešiću objašnjavao da novinar ima izvještavati samo lijepo, o lijepim stvarima, a ne i o onim negativnim. Jer, kad ljudi čitaju nešto negativno, odmah se uznemire. A kad čitaju nešto lijepo, odmah im je i samima lijepo.

Sav sam se rastopio promatrajući našeg mirnog premijera kako lijepo savjetuje novinara. Nije smatrao shodnim pričati o nekim tamo prugama, cestama i prometnoj izolaciji, nego eto, smatrao je da veći prioritet podučiti novinare.

Pa sam se prisjetio nekih starih vremena u kojima su političari njegovali tu osobinu da pomažu novinarima. Najviše su novinarima pomagali za vrijeme Jugoslavije. U to vrijeme, novinari su govorili da idu u Komitet po vlastito mišljenje.

Jugoslavija – država bez problema

Jugoslavija je, ako ste pitali tadašnje političare, bila najbolja država na svijetu, a i šire. U toj državi događale su se samo lijepe stvari, bila je po tome jedinstvena na svijetu.

Oni političari koji su se nastavili baviti politikom i kada se savršena Jugoslavija raspala u krvavom ratu, imali su tu sreću da nastave živjeti u savršenoj državi, samo što je ta država promijenila ime u Hrvatska. Pače, toliko su zahvalni bili što žive u savršenoj državi da i dalje svakodnevno pomažu najpotrebitijima, dakle nama novinarima. Pomažu nam savjetom kako i što pisati, a što prešutjeti i najsretniji su ustvari kada nam mogu pomoći tako da umjesto nas sve objasne i napišu.

Kad ti političari pomognu

I zato, ako u Prirodi i društvu ostane pitanje što je najljepše u tatinom poslu, svojoj mlađoj kćeri odgovorit ću: Najljepše je u novinarskom poslu to što mi omogućuje da mi političari pomognu. Baš kao i svima nama. Živjeli naši političari koji nam pomažu, a najviše nam pomažu da upoznamo te neke druge, nesavršene države poput Irske, Njemačke i slično. U Hrvatskoj je sve toliko savršeno da u njoj ne možemo izdržati.