Nedavno sam pričao s mladićem koji se bacio u konobarske vode. Kaže da na početku nije imao puno napojnica, možda 20 kuna po smjeni. Onda je popričao sa starijim kolegom koji je redovito dobivao stotinjak kuna po smjeni.
Stariji kolega naučio ga je jednostavnom triku. Kada vraćaš ostatak, kreni od najveće novčanice prema najmanjoj. Recimo, račun je 33 kune, a netko ti plati novčanicom od 200 kuna.
Vraćaj polako
Prije svega, ne vraćaš mu ostatak brzo, nego lagano. Naravno, ne smiješ ni biti prespor. Vratiš mu, dakle, novčanicu od stotinu kuna. Nakon toga ponovno pročešljaš novčanik, pa pronađeš negdje novčanicu od 50 kuna. Onda opet kopaš i nađeš jednu od deset kuna. E, sad prelaziš na kovanice. Polako tražiš kovanicu od pet kuna. Pa ju staviš na stol. Pa kažeš, evo još dvije ostaju. Pa tražiš jednu, pa drugu…
Vrijeme je novac
Gostima se u pravilu ne da čekati i pa će ti često reći da je u redu, da zadržiš ostatak.
Otkako je počeo koristiti metodu iskusnog kolege, mladi konobar počeo je dobivati stotinjak kuna po smjeni. Ne zamjeram mu, posao je posao. Taktika je prilično mudra, a i sam često ostavim napojnicu u takvim situacijama.
Ali, to pravilo, ako se ispravno primjenjuje, ne vrijedi samo u ugostiteljstvu.
Ne može, ali može
Recimo, Grad vam obeća subvenciju nabavke školskih udžbenika za školsku godinu 2018/19. Onda vam kažu da, ako želite tu subvenciju, morate imati otvoren žiro-račun. Pa nekoliko dana kasnije, kada shvate da ga ne morate imati, kažu da isplata može ići na žiro račun, ali i na tekući. Pa kažu da morate imati račun na svoje ime i prezime. Pa morate doći u gradsku upravu potpisati papire. Samo što, za razliku od konobara koji zna što radi, čitav taj proces u gradskoj upravi traje par mjeseci.
Uzeli nas na foru
Ako se ne varam, prošle godine 80 posto bjelovarskih roditelja uzelo je subvenciju za udžbenike. U gradskoj upravi radosni su jer su, kako kažu, uštedjeli 20 posto. Uzeli su nas na konobarsku foru. A uzet će nas i ove godine. Kraj je kolovoza, poziv još nije raspisan, ne treba žuriti, sve se stigne kad ne radiš za privatnika. I samo da kažem, da ne ostane visiti, strašno cijenim konobare i ugostitelje općenito. Njihov posao je zahtjevan, a ako su u njemu dobri, samo nebo im je granica.
