Bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak ovog ljeta ljetuje s Bjelovarcem.hr i naša malena redakcija doista je ponosna na tu činjenicu. U suncem okupanom Bjelovaru volimo zamišljati da naš gradonačelnik ode negdje na rivu, pa uz prvu jutarnju kavicu odmah otvori naše stranice. I to bez obzira što je na godišnjem odmoru. Jer, kako bi rekla najveća zvijezda filmova za odrasle, Ron Jeremy, nije posao ako to voliš raditi.

Upravo na stranicama Bjelovarca.hr, kažem bez imalo lažne skromnosti, počinje se razvijati naša mala, lokalna demokracija i to je nešto najbolje što nam se kao gradu može dogoditi. Dakako, bez pravog gradonačelnika ne bi ni moglo biti prave demokracije, a teško je zamisliti boljega za tu ulogu od samog Darija Hrebaka.

Baš sam super i zamjenik

Od samih početaka on je prepoznao sve prednosti društvenih mreža i vrlo dobro ih koristio, ali bilo je to prilično jednosmjerno – pogledajte kako sam danas bio super, a tek moj zamjenik Brajdić! Tako su otprilike izgledale objave u kojima su se prolijevale litre i litre meda, mlijeka i nadasve skromnog služenja naroda.

Da se razumijemo, ne zamjeram mu na tomu. Najveći dio posla svakog političara je javno predstavljanje učinjenog, preuzimanje zasluga i navođenja vode na svoj mlin. I u malim i u velikim provincijama stanovništvo voli političare koji rade i naslikavaju se, Zagreb je možda i ponajbolji primjer takve ljubavi.

Pobuna naroda

Međutim, demokracija nastaje u onom trenutku kada se narod zbog nečega pobuni, kritizira i predlaže, a gradonačelnik to onda sasluša i popravi ono što ne valja.

U Bjelovaru je demokracija krenula s izmještanjem javnog WC na Boriku koji više neće bosti u oči tamošnje stanovnike.

Jedinstveno je bilo iskusiti uživo rađanje demokracije u provincijskom Bjelovaru. Demokracija je, kako to i inače biva, rođena u mukama. U ovom slučaju, te muke predstavljali su sami Bjelovarčani – što hoćete vi, ništa se nije radilo 30 godina i sad odjednom ne valja kada se gradi, poručivali su ljubazni Bjelovarčani svojim sugrađanima, potpuno nesvjesni da će i njima jednog dana možda trebati pomoć.

Srećom, gradonačelnik je bio pametniji od svojih birača i shvatio je da, ako posluša svoje sugrađane, može samo profitirati od toga. Pa je WC premješten 20 metara dalje, a obnova Borika postala još bolja nego što je bila prije toga.

Strašni Nenad

Nije, istinabog, gradonačelnik taj posao obavio kako treba – i sam je bio ljut na demokraciju koja se ovoga puta, sasvim slučajno, ukazala i kroz oporbenog vijećnika, strašnog Nenada Nekvapila.

Ali, već nakon par dana, kada je demokraciju krenuo prakticirati košarkaški stručnjak Šiprak, došli smo do velikog iskoraka u vidu online komunikacije s projektantom uređenja sportskih terena. Mišljenja su javno razmijenjena, nešto će se uvažiti, a nešto neće, ali ponovno – igrališta će biti kvalitetnija nego što su bila prije toga.

Nije, dakle, dovoljno to što se nešto počelo graditi. To što se gradi, treba graditi kvalitetno. Što kvalitetnije bude, to će dulje potrajati.

Offline Toni

I kamo sreće da je Hrebakov prethodnik bio online dostupan – možda bi danas kino imalo bolju pozornicu, možda bi se umjesto suterenske garaže na Starom rukometnom igralištu izgradila podzemna garaža ispod istog tog kina…

Naravno, bilo bi i tada sugrađana koji bi govorili: Bjelovar godinama nije imao kino, a sada kada se počelo graditi, svi kritizirate… Ili, Bjelovar nikad nije imao suterensku garažu, a sada kada se gradi, sad vam ne treba… Ali, i to je demokracija!