BJELOVAR – Malo više je od mjesec dana otkako je u samom središtu grada otvorena trgovina ‘Bilogorska košara’ koja je projekt Braniteljsko – socijalne zadruge koju je financijski pogurnuo Grad Bjelovar s čak 300 tisuća kuna, usto cijenu najma Zadruga za ovaj lijepo uređeni objekt u strogom centru grada plaća daleko ispod tržišne vrijednosti.

Trgovina je pokrenuta s ciljem da se građanima omogući kupnja kvalitetnih i zdravih autohtonih bilogorskih proizvoda, a proizvođačima i zadrugarima, omogući još jedan kanal plasiranja i prodaje proizvoda s njihovih OPG-a. U lijepo uređenoj trgovini u strogom centru grada može se pronaći raznolik izbor proizvoda s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, od svježeg voća, povrća preko prerađevina od njih, sokova, džemova i pekmeza, rakija do sira i vrhnja. Na policama trgovine su (za sada) proizvodi članova zadruge – njih 20, ali i osmoro kooperanata s kojima zadrugari surađuju i čiji broj će se povećavati. 

No, uz pohvale za ovakav način prodaje i proizvode, počele su od građana stizati i kritike na cijene proizvoda u ‘Bilogorskoj košari’ odnosno da su one i dva puta više od onih na obližnjoj gradskoj tržnici. Primjerice sira i vrhnja na prvom mjestu, čija je cijena na tržnici 20 (sir) odnosno 5-10 kuna (vrhnje) dok se u ‘Bilogorskoj košari’ prodaju po 26 (sir) odnosno po 13 kuna (vrhnje). Također, građani su se požalili da su jabuke, grah i ostali proizvodi skuplji nego na tržnici.

Zadovoljni s početkom

-Što se cijena tiče, idemo s minimalnom maržom samo da zadruga opstane i preživi i da se mogu podmiriti režije i plaće. Primjerice, sok kod nas u ‘košari’, kojem je nabavna cijena 9 kn, prodajemo po 11 kuna, kaže Dario Mustač, upravitelj Zadruge. Dodaje kako je trgovina otvorena pred Božić i Novu godinu u ‘Covid uvjetima’, tako da isprva nije bilo prevelikog prometa. No, sad je, kaže, dobro, a ako tako i ostane bit će za plaće i podmirenje troškova prema dobavljačima.

Mustač ističe da su cijene domaćih proizvoda uvijek bile skuplje, te da je na tržnici dosta prodavača koji nemaju papire i ne mogu svoje proizvode ponuditi u ‘Bilogorsku košaru’, a i prodavači nemaju na tržnici ulazne troškove koje imaju u ‘košari’.

Visoke cijene?

To ističe i Nenad Horvat, predsjednik zadruge ‘Bilogorska košara’.

-Ljudi u gradu su prepoznali domaće proizvode. No, situacija je kakva je, od korone do ove hladnoće zbog kojih je manje ljudi u gradu. Ako sad preživimo kada je i inače slabija prodaja svugdje, preživjet ćemo sigurno. Bilo je natpisa i ljudi koji se u gradu žale na visoke cijene pojedinih artikala. Neke cijene jesu kao na tržnici, a neke ne mogu biti iz jednostavnog razloga što proizvođač koji ima OPG ima svoje obaveze prema državi i dostavlja robu u našu trgovinu po određenoj cijeni, a kad mi na nju obračunamo minimanu maržu, jednostavno krajnja cijena ne može biti kao na tržnici gdje prodavači nemaju tih ulaznih troškova. Primjedba nam je stigla na cijenu jabuke, koja je na tržnici od 2 do 5 kuna. No, na tržnici prodavači nemaju fiskalne i druge namete prema državi, pa naravno da mogu biti jeftiniji pogotovo kad neko prodaje na količinu. Isto je tako slučaj i sa sirom i vrhnjem, kaže Horvat.

Provjerili smo cijene jabuke, koje se ovisno o sorti prodaju u trgovini ‘Bilogorska košara’ po cijeni od 5 do 10 kuna. Na tržnici su jabuke od 4 do 5 kuna, ali isto tako u velikim tržnim centrima one najkvalitetnije sorte prodaju se po cijeni od 9,99 kn za kilogram.

-Sva roba koja se prodaje u Bilogorskoj košari je roba od naših proizvođača, iz bilogorskog kraja. To je bio i cilj da se spoje stvarni proizvođači i da se građanima ponudi kvaliteta. I na tržnicu dolazi kvalitetna roba, prije svega kad su u pitanju stvarni proizvođači, pa tako i naših proizvođača, članova Zadruge. No, nemali je broj na tržnici onih koji dolaze sa strane, iz drugih županija, koji preprodaju robu, što je i dalje defintivno veliki problem i bojim se da će šverceri na kraju istisnuti prave proizvođače, kao što su već sve one ‘bakice’, koje su prodavale proizvode sa svojih okućnica kaže Horvat.

Horvat kao velik problem u tom segmentu ističe nepoštivanje postojeće zakonske regulative.

-Prije dvije godine je donesen zakon da opskrba kratkih lanaca „od polja do stola“ mora ići najkraćim putem. Svi gradovi, županije, ustanove, škole, vrtići, domovi umirovljenika, su po tom zakonu dužni na svojem području raspisati natječaj na kojeg se mogu javiti samo proizvođačke organizacije odnosno poljoprivredne zadruge i od nemaju pravo uzimati robu od drugih distributera. No, kod nas je problem što 90 posto tih ustanova ne uzimaju robu od Zadruge, već nas mnoge ignoriraju, kaže Nenda Horvat.