BJELOVAR – Da za neke stvari u životu nikada nije kasno, potvrđuje primjer Marije Klasić, umirovljenice iz Bjelovara, koja je s pune 73 godine naučila plivati. Oduvijek je, ističe, željela naučiti plivati, no uvijek je postojao strah kojega se nikako nije mogla osloboditi. Taj strah sada je pobijeđen i Marija je uz pomoć trenerice iz Bjelovarskog plivačkog kluba i magistrice kineziologije Ane Futać u zatvorenom bazenu u Bjelovaru konačno naučila plivati.

-Nije ovo bio prvi pokušaj učenja plivanja jer i u Njemačkoj, gdje sam radila i živjela do 2006. godine, u dva navrata sam upisala tečaj plivanja, no oba puta nije bilo dovoljno interesenata i tečaj je otkazan. Pomislila sam tada kako mi očigledno nije suđeno da naučim plivati – ispričala je Marija Klasić, kojoj je treća očito bila sreća kad je u pitanju tečaj plivanja.

Odlična suradnja

-Prilika da naučim plivati bila je kad sam krenula na bazen u Vitanovu. Ranije se i obitelj angažirala da me nauče plivati, no nisam htjela da oni svoje vrijeme troše na mene. Na kraju je susjeda rekla da će me naučiti plivati i to me je privuklo. Dva ili tri puta bili smo na bazenu, no vrlo brzo sam vidjela da to nije to. Željela sam da mi netko stručno pokaže kako raditi s rukama i nogama i susjeda je pozvala Anu i tako je počela naša suradnja – otkrila je Klasić, koju je u početku šokiralo što trenerica nije s njom u vodi.
-Očekivala sam da će me ona držati dok sam u bazenu, no srećom pa sam mogla stajati i nije bilo tako strašno. Svaki puta išlo je sve bolje i nakon sedam ili osam treninga konačno sam naučila plivati. Pobijedila sam strah od vode koji sam nosila još od djetinjstva kad sam tijekom igre pala u ribnjak i od tada mi je ostala trauma – kazala je Klasić, koja je iznimno zadovoljna trenericom i preporučila bi svima koji još ne znaju da pokušaju naučiti plivati.

-Ana je bila jako profesionalna i korektna i stvarno se iznimno trudila kako bi mi pomogla i naučila me plivati. Znam da ima još jako puno ljudi koji ne znaju plivati i to je velika šteta. Imamo prekrasno more, rijeke, jezera i stvarno je šteta te prirodne ljepote ne iskoristiti. Cijelog života mi je bilo žao što ne znam plivati, no sada sam toliko sretna i ponosna na sebe. Godine nisu bitne ako se želi nešto naučiti, a taj osjećaj slobode i sreće kad sam naučila plivati je neopisiv. Mogu se sada bez problema održavati u vodi, straha nema i preporučila bih svima koji ne znaju plivati da pokušaju naučiti. Posebno se to odnosi na naše penzionere, koji kad idu u toplice, njih polovica samo se drži za rub bazena ili stoji na stepenicama. Samo kad se malo oslobodiš straha, odmah je drugi osjećaj – zaključila je Klasić, a njena trenerica Ana ističe da je velika razlika učiti plivati djecu i odrasle.

Odlučna i hrabra

-Kod djece je puno lakše jer ona ne poznaju strah i puno prije i puno lakše će ti početi vjerovati. Kad su u pitanju odrasli puno ovisi o psihološkom pristupu i s njima se mora jako puno razgovarati kako bi se riješili straha. Tako je bilo i s gospođom Marijom. Čim se oslobodila straha i dok se opustila, sve je išlo puno lakše. U početku je sama mogla preplivati nekoliko metara i nije mogla zaroniti, ni skočiti u vodu, a na kraju je bez problema uspjela otplivati stotinu metara – kazala je Ana Futać, koja je uz bezbroj bjelovarskih klinaca, plivati naučila i više od 70 odraslih.

-Nikada nije kasno za naučiti plivati, a gospođa Marija je najbolji primjer za to. Njezina želja, odlučnost i hrabrost da nauči plivati i pobijedi strah su me fascinirali, a bila je izvrsna učenica i sve je brzo uspjela svladati – zaključila je trenerica, kojoj je gospođa Marija bila i posljednja učenica koju je naučila plivati na unutarnjem bazenu Vitanove, pošto je zatvoren zaključno s prošlim mjesecom, a Bjelovar je tako ponovno postao najveći grad u Hrvatskoj koji nema baš nikakav zatvoreni bazen.