-Da imamo mjesta za 500 pasa, bili bismo popunjeni za dva mjeseca. Ljudi su se stvarno raskalašili. Naši kapaciteti su popunjeni do posljednjeg mjesta, neprestano dobivamo pozive o napuštenim psima, a udomitelja nema ni za lijek – tim riječima Marija Horvat iz Društva za zaštitu pasa Šapa opisuje situaciju u ovom popularnom azilu. Slika je to koja se ponavlja iz ljeta u ljeto kada, zbog odlazaka na more, drastično raste broj napuštenih pasa. Ove godine, zbog pandemije koronavirsa, dobar dio građana odlučio ne otići na ljetovanje izvan grada, no situacija s napuštenjem se nije promijenila.

Popunjeni kapaciteti

-Ne znam što bih više rekla. Neki idu na more i pobrinu se za svoje ljubimce, a drugi pak idu na more, ali ih nije briga za njihove dojučerašnje članove obitelji. Osim toga, nabavili su pse, djeca su se naigrala i psi su im dosadili, a to je kod naših ljudi vrlo čest razlog za ostaviti psa na ulici. Također, štenaca ima koliko god hoćete. Sve u svemu, situacija je loša, a to me brine. Nekada sam bila optimistična, no optimizam kopni iz dana u dan. Znate kad nam je bilo dobro? Kada smo svi bili zatvoreni zbog korone. Tada nitko nije puštao pse. No čim se sve otvorilo, sve se vratilo na staro – kaže Horvat napominjući kako sadašnji manji broj udomitelja direktno utječe na broj napuštenih pasa.

-Mi ne možemo udomiti novog psa ako nitko nije došao udomiti psa iz azila jer su nam kapaciteti posve popunjeni. Oglašavamo se na sve moguće načine kako bismo nekoga potaknuli na udomljavanje, ali nema pomoći. Strašno je sve to. Ovaj mjesec smo pronašli udomitelje za dva psa, a nekada bismo u mjesec dana uspjeli udomiti njih 15. Drastična je to razlika. Ne znam, možda su ljudi još uvijek na godišnjim odmorima, a vjerujem da se boje i čitave ove situacije s pandemijom koronavirusa jer ne znaju što će donijeti sutra, a psa treba hraniti. Situacija je jako loša. Očito bi nas opet trebalo zatvoriti. Ma znate što? U vrijeme kada smo bili zatvoreni, više se udomljavalo jer su ljudi mislili da će smjeti van ako će imati psa kojeg će trebati šetati – otkriva nam naša sugovornica napominjući kako i sada u azilu imaju predivnih pasa, kako svi svi oni cijepljeni, čipirani te kako su sve ženke sterilizirani dok su svi mužjaci kastrirani.

Moderno imati skupog psa

-Ljudi najčešće traže štence stare nekoliko mjeseci jer kažu da ih sami žele odgojiti. No nedavno smo imali slučaj gdje nas je udomitelj nazvao tri mjeseca nakon udomljavanja i rekao da pas ne valja jer neće slušati. Zaista svašta ovdje možemo čuti. S druge strane, pred mjesec i pol smo udomili psa starog pet godina. Sve to govori da nema pravila kod udomljavanja. Ljudi dođu i jednostavno se dogodi ili ne dogodi ljubav na prvi pogled. No posebno me brine što je nekada bilo popularno udomiti psa iz azila, a danas je je prestiž skupog psa voditi na uzici. Svi naši psi su socijalizirani i s njima se radi. Svi su u dvorištu i nisu zatvoreni u boksovima. Svi su zdravi i lijepi. Zaista imamo prekrasnih pasa – napominje naša sugovornica dodajući kako njihovim psima ništa ne nedostaje te kako je udomljavanje jedini način na koji im građani mogu pomoći.

-Naši kapaciteti su posve popunjeni, no psima ništa ne nedostaje. Ni s čim se ne razbacujemo, ali daleko od toga da su naši psi gladni. Imamo ugovor s Gradom Bjelovarom i na taj način rješavamo svoje tekuće potrebe. No svako udomljavanje i svako zadržavanje psa nama je najveća i jedina pomoć. To je jedino što nam treba. Stoga pozivam sve one koji imaju uvjete i koji se žele brinuti o psu da svrate kod nas i da daju šansu nekom od naših ljubimaca jer ih topli dom i briga vlasnika može usrećiti više od ičega, a svaku pažnju, oni će siguno višestruko vratiti – zaključuje Horvat.