U svijetu ne postoji sport kao što je hrvanje. Ono nema svojeg ‘stvoritelja’, ali ima impresivnu povijesnu ‘dokumentaciju’. Može se reći da je staro kao samo čovječanstvo, a iza njega je tradicija od više tisuća godina. Taj borilački sport bio je dio odgoja u mnogim slavnim vojskama, tjelesne kulture u školama, spominjao se u povijesnim epovima kao što je Ilijada, pronađen je na slikama u egipatskim grobnicama, bio je glavni sport na prvim Olimpijskim igrama održanim još 776 godina prije nove ere, od početka je i u sastavu modernih OI (1896.)…
No hrvanja nije bilo u našoj županiji, sve dok u prosincu prošle godine nije osnovan Hrvački klub Čazma. Tako sada i stanovnici BBŽ-a imaju priliku postati dio sporta koji je u dalekoj prošlosti nosio slavu i besmrtnost, a i danas oni najbolji u pojedinim zemljama imaju status legende, zapravo božanstva.
Čazmanski klub tek je ubilježio deset mjeseci rada, a njegovi hrvači su kratkom roku ostvarili rezultate s kojima su na sebe skrenuli pozornost javnosti. Posljednji su došli nedavno u Vrbovcu na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za mlađe i starije, djevojčice i dječake početnike. O tom pothvatu, kao i drugim temama vezanim uz klub i hrvanje, razgovarali smo s Domagojem Murlinom, osnivačem, predsjednikom, trenerom… čovjekom bez kojeg bi naša županija bila siromašnija za jedan srčani sport.
Čestitke na tri medalje s PH! Jeste li očekivali da ćete u tako kratkom roku doći do toga da Čazma ima državnog prvaka?
‘Prezadovoljni smo s onime što smo ostvarili na PH, zlato Doriana Kurtanjeka te brončane medalje MajaMarije Kondres i Nike Pacur. Moram biti iskren, nismo očekivali da ćemo već u prvom nastupu na državnoj razini doći do najsjajnijeg odličja, zato smo sretni i ponosni. Ne zato što nismo vjerovali nego, jer klub radi manje od godinu dana, a tek prije tri mjeseca smo napokon nabavili svu potrebnu opremu’, rekao nam je Domagoj.
Kako dolaze uspjesi, rastu i apetiti, podiže se letvica, a nama se čini kako je budućnost ovog sporta u Čazmi jako lijepa?
‘Djeca su bila željna takve vrste sporta, u gradu nije bilo nikakvog borilačkog sporta i odlično su ga prihvatili. Naravno da se nadamo još boljim rezultatima, ali trebat će još puno rada, truda i strpljena. Siguran sam kako će sve biti super.’
Ove tri medalje nisu jedine na nacionalnoj razini, jer je kratku povijest ovog kluba ispisao Mislav Murlin, inače Domagojev sin.
‘Ove godine minimalni cilj bio je da naš dugogodišnji hrvač Mislav osvoji medalju na hrvatskom prvenstvu, a on je to ostvario i postao viceprvak Hrvatske do 15 godina. Osim toga, bio je na par otvorenih turnira, s međunarodnim karakterom, također drugi, a sad su stigle i ove tri medalje naših hrvača početnika.’
Zasluge za senzacionalna postignuća idu i trenerima.
‘Dvoje je trenera iz Vrbovca. Ja sam tu s njima kad što treba. Tvrtko Jakšić i Tin Jaić, stvarno su nam pomogli, dolaze dva puta tjedno u Čazmu i tada naši članovi imaju vrhunske treninge na najvišoj mogućoj razini. Dečki su sjajni.’
Kakva je povratna informacija roditelja, grada, cijele okolice, je li bilo skeptika i kritičara?
‘Sve pozitivno. Grad Čazma je od početka uz nas, omogućio nam je prostor, lokalni dom koji je prenamijenjen u sportsku dvoranu, Grad nam je omogućio pokrov strunjače koju nam je donirao Hrvatski hrvački savez kojem isto želim zahvaliti. Što se tiče roditelja, na početku nije bilo lako, jer hrvanja nije bilo u našoj županiji, a djeca su čak mislila da je riječ o kečerima i da tu ima udaranja, pa smo održali demonstracijske treninge. Brzo su svi sve pohvatali i shvatili da tko ‘preživi’ uvodne treninge kako će nastaviti s hrvanjem.’
Koliko trenutačno imate članova u svim kategorijama, postoji li članarina, koliko puta se tjedno trenira?
‘Treniramo i četiri puta tjedno pred natjecanja, nema pauza ni u ljeti, tri puta su treninzi kad nema natjecanja, to je minimum. Utorak, četvrtak i subota. Članarina je simbolična, 20 eura po djetetu, ako dolazi dvoje djece iz iste obitelji onda je 30 eura (15 eura po djetetu), iz toga plaćamo trenere, uskače nam i grad, ali muku mučimo sa sponzorima, s time nikako nisam zadovoljan, ali nadam se boljemu. U klubu zasad imamo preko 40 članova, broj uvijek raste, a onih aktivnih, koji sudjeluju na prvenstvima i turnirima je oko 20-ak’, pričao nam je Domagoj.
Koji su sljedeći sportski ciljevi u 2023. odnosno koja još natjecanja imate u planu?
‘Zadnje subote u listopadu je PH za djevojčice do 13 godina, na njega ćemo voditi Anu Murlin (kći op. a.), jer ona već dugo trenira i jedina može biti konkurentna na takvoj razini.’
Spomenuli ste kako ste opremu riješili i da imate prostor za treniranje…
‘Grad nam je besplatno ustupio prostor na dvije godine i vjerujem da neće biti problem kada istekne ugovor da nam se opet produlji. Uredili smo ga prema hrvačkim standardima, zaista fenomenalan prostor tako da brige oko toga nemamo.’
Djelujete manje od godinu dana, kakav je interes djece s obzirom da cijela Hrvatska nekako više naginje prema loptačkim sportovima? Vaša poruka za djecu i mlade, zašto da dođu i okušaju se u najstarijem olimpijskom sportu i što mogu dobiti od hrvanja?
‘U hrvanju nema udaraca i poluga, može se na pravi način ispucati višak energije. Nisu svi za sportove s loptom. Neka svatko dođe i proba, neće pogriješiti. Prepreka ne bi trebala biti ni to što je klub u Čazmi za one iz Bjelovara, ja sam godinama svoju djecu vozio na hrvačke treninge u Vrbovec’, rekao je Domagoj te naveo par prednosti hrvanja:
‘Hrvanje je fenomenalan sport za psihičko i fizičko zdravlje djeteta. Roditelji su prezadovoljni, govore mi da vide dramatične promjene kod djece posebno u motoričkim sposobnostima, ako su djeca pretila kilogrami idu dolje, brzo se mast topi. Neki imaju krivi percepciju da moraju biti ogromni, a hrvači su građeni kao gimnastičari, u manjim uzrastima na treninzima imamo 80 posto gimnastičkih vježbi.’
Kako ste vi ušli u hrvanje u kojeg ste ‘povukli i djecu?
‘Još kao klinac u Zagrebu, u sklopu škole, dolazili su nam hrvački klubovi, nekad 90-ih je to bilo normalno, pa smo u Utrinama imali hrvanje, išli na natjecanja, no nisam bio uspješan kao sada Mislav. Bilo je poslijeratno vrijeme, malo nogomet, malo hrvanje, ali ostala je zauvijek ljubav prema ovom borilačkom sportu. Kad su došla djeca želio sam ih maknuti od sportova gdje ima raznih igrica gdje sam doživio razočaranja. U hrvanju nema ‘skrivača’, ako doguraš do reprezentacije kao Mislav znači da si to i zaslužio. Ljudi u Hrvatskom hrvačkom savezu su jako dobri, svi imaju jednaku šansu i ako osvojiš prvo mjesto bez obzira iz kojeg si mjesta Čazme ili Zagreba, to se cijeni. Ostao je onaj stari duh fair-playja. Moja djeca su oduševljena s ovim sportom i što imamo tu klub, Mislav će sljedeće godine u kadete (16), kćer će navršiti 13. Zbog njih sve ovo radim, a Mislav je jako zagrizao i vjerujem da će on nastaviti mojim putem.’
Što mislite o hrvanju u Hrvatskoj općenito, ima li neki hrvač kojeg bi istaknuli?
‘Nije popularan kao nogomet kod nas ili neki drugi sportovi, dok je recimo u nekim zemljama broj 1. Moldavci, Bugari jedu konkurenciju, Rumunji su abnormalno dobri, pa države s krajnjeg Istoka Europe. Svaka naša medalja s velikih natjecanja kao EP, SP i OI je ogroman uspjeh, kao i kada je Božo Starčević bio korak do medalje na Igrama u Riju 2016. Zato bih želio istaknuti ovogodišnju europsku broncu Filipa Šačića (EP u Zagrebu op.a.), što je fantastično. Moramo se još dosta pomučiti da bi dostigli vodeće nacije, Savez ulaže, sve više je djece na turnirima, radi se, možda jednom dođemo i do razine najboljih, ali to se ne može dogoditi brzo.’
Pred kraj razgovora smo mu spomenuli Veroniku Vilk, čudesnu hrvačicu iz Slatine koja je ove godine ispisala povijest i osvojila zlato na europskom i svjetskom prvenstvu u kategoriji kadetkinja. Prva zlata za našu zemlju u ženskom hrvanju.
‘Ovim putem bih joj želio čestitati. Ona nam je vodilja, pokazala je da se može do vrha i iz manjeg grada. Uzimam je kao primjer da potaknem naše cure iz Čazme i okolice i kažem im da tako mogu i one. Za Veroniku mogu samo reći da je fenomenalna i svaka joj čast.’
Godina 2024. polako kuca na vrata…
‘Očekujem još bolju godinu kako u sportskom tako i u financijskom smislu, nadam se da će nas županija prepoznati i cijeniti, jer ovaj klub osvaja medalje i na državnim prvenstvima.’
A mi ćemo ovaj razgovor zaključiti zanimljivim citatom olimpijskog pobjednika (1972.) i svjetskog prvaka (1971.) Dannyja Gablea s kojim možda potaknemo neodlučne da se i okušaju u hrvanju: ‘Jednom kad se hrvaš, sve ostalo u životu je lako.’