Dvije godine je vlasnik bjelovarske Sirovine Luka Iličić slao oglase i potraživao radnike u bjelovarskom Zavodu za zapošljavanje. Telefonirao, slagao i prilagođavao uvjete samo da mu se javi netko tko je voljan raditi. Za sortiranje i usitnjavanje neopasnog otpada nije bilo posebnih uvjeta, no s obzirom da je posao pomalo pedantan i radi se ručno, tražio je osobe koje žele raditi. Nažalost, takvih nije bilo pa je Iličić prije otprilike mjesec dana u pogonu Sirovine, ali i u pogonu bivšeg Elektrometala zaposlio deset muškaraca iz Bangladeša.
Dokumenti i provjere
– Jednostavno sam bio primoran tako postupiti jer nitko drugi nije želio raditi. U evidenciji Zavoda za zapošljavanje postoje nezaposlene osobe no ja nisam mogao pronaći radnike. Muškarci iz Bangladeša koje sam zaposlio su u dobi između 20 i 35 godina. Moram priznati da je cijela procedura dosta dugo trajala i to zbog svih provjera i dokumenata koje su morali dostaviti – pojašnjava direktor Luka Iličić. Dodaje kako od deset muškaraca iz Bangladeša, njih osmero ima završenu srednju školu dok su dvojica fakultetski obrazovana. Jedan od njih savršeno govori engleski jezik, dvojica solidno, a ostali slabo. Ipak, brzo su naučili hrvatske riječi koje su im potrebne u poslu i za početak su se dosta dobro snašli.
– Ono što je njima ovdje najveći problem je temperatura. Tijekom ovog perioda kada su temperature bile ispod nule, nikako se nisu mogli ugrijati. Naime, u Bangladešu je prosječna dnevna temperatura od 18 do 23 stupnja Celzijusa i ovo je za njih potpuno neprimjereno – kaže Iličić. Ističe i kako su muškarci smješteni u jednoj obiteljskoj kući u mjestu pokraj Bjelovara, a koju je kupio upravo za njih. U njoj su četiri sobe, kupaonice, dnevni boravak, centralno grijanje, a kuća ima i veliku okućnicu.
Put od 5000 dolara
– Od njih deset četvorica su oženjeni, obiteljski ljudi. Vjerujem i znam da su ovakav odlazak iz obiteljskog doma napravili samo zato jer svojoj obitelji žele boljitak. S obzirom da su im prosječna mjesečna primanja u Bangladešu oko 100 dolara, a put u Hrvatsku stajao ih je oko 5000 dolara, onda sam siguran da misle ozbiljno i da sigurno za dva dana neće reći da oni to ne mogu ili ne žele raditi – smatra Iličić. Svjestan je i činjenice da ti ljudi ovdje žele zaraditi novac i vratiti se u svoju domovinu. To nije ništa neobično već sasvim prirodno i očekivano.
– Oni to niti ne kriju. Dakle, oni planiraju ovdje odraditi pet ili više godina i onda se vratiti u Bangladeš. Kako god, ovdje su kratko vrijeme, nismo se još dovoljno upoznali, no ono što je dovoljno je njihova volja za rad. Vjerujem da će zadovoljstvo biti obostrano – zaključio je Iličić. (ap)
