Bjelovarski ugostitelji nalaze se u nikad goroj situaciji i pitanje je postoji li uopće bilo što što bi im ovih dana išlo u prilog. Iako pandemija koronavirusa jenjava, barem što se smrtnosti tiče kada je u pitanju omicron varijanta virusa, ugostitelji i dalje moraju održavati pravilan razmak između stolova što u nekim slučajevima dovodi i do 50 posto manje kapaciteta. Ali, da je samo to u pitanju, bjelovarski ugostitelji usluživali bi nas s osmijehom na licu. Smanjenom prostoru, naime, treba dodati poskupljenje plina čija je cijena danas trostruko viša u odnosu na par mjeseci ranije. Tu je i poskupljenje struje o kojemu se malo govori, a iznosi 50 posto, te poskupljenje cijena od strane dobavljača od najmanje 30 posto. I manji skokovi poljuljali bi profitabilnost ugostiteljskog sektora, no nakon ovih rafalnih poskupljenja bilance su im šuplje poput švicarskog sira.
Plinski računi na sudu
Srećko Koljić, predsjednik bjelovarskog Ceha ugostitelja, baš danas održao je sastanak s kolegama, ali jasnih zaključaka još uvijek nema. Očajni ugostitelji čekaju mjere Vlade i nadaju se da će im barem dobavljači dodatno izići u susret i pomoći im da prežive. Visoki računi za plin vjerojatno će, barem kod dijela ugostitelja, završiti u sudskom procesu, ali tko god se bavi biznisom, a svoju poslovnu budućnost stavlja u ruke hrvatskom pravosuđu, bolje je da odmah stavi ključ u bravu.
Bjelovarski ugostitelji, dakle, posluju sa sve većim minusom. Oni uspješniji neko vrijeme će moći živjeti od zaliha koje su stvorili u dobra vremena, ali kod onih koji su i do sada jedva sklapali kraj s krajem, ovo bi moglo biti svjetlo na kraju tunela koje ne označava dolazak boljih dana, nego jurećeg vlaka koji će ih zgaziti.
Samo na korzu stotinjak zaposlenih
Bjelovar, koji nosi neslužbenu titulu grada s najvećim brojem kafića po glavi stanovnika, u posebno je lošoj situaciji. U Bjelovaru nema turističke sezone, a jedini turisti koji dolaze izvana oni su koji rade u inozemstvu. Bjelovarski ugostitelji tako su „osuđeni” na domaću publiku i na njihove dosta ograničene novčanike. Potrošačka moć Bjelovarčana i dalje je malena pa je Bjelovar tek godinama nakon Koprivnice dobio svoj prvi „pravi” trgovački centar.
Bjelovarski ugostitelji, naravno, dobro poznaju svoju publiku i zato nam Koljić objašnjava da je poskupljenje zadnje rješenje koje će primijeniti samo ako će na to biti prisiljeni.
– Bjelovar još uvijek nema visoke cijene u kafićima, ali pokušat ćemo sve napraviti da poskupljenja ne dođe ili barem da ono bude minimalno – poručuje Koljić. Dodaje da samo na bjelovarskom korzu ugostiteljstvo zapošljava stotinjak djelatnika, a to je red veličine jednog srednje velikog bjelovarskog poduzeća. Možda je još i važniji podatak da bjelovarski ugostitelji većinu svojih proizvoda nabavljaju od lokalnih OPG-a, a Koljić vjeruje da uzimaju više lokalnih namirnica od svih škola zajedno. Sada kada je seljacima poskupio kukuruz, gnojivo i sve ostalo, i taj će dio nabave postati izazovniji, da ne koristimo grublje riječi.
U moru svih nedaća koje su spopale bjelovarske ugostitelje, lijepo je čuti da barem gradska vlast za njih ima sluha i da razumije njihov položaj i značaj. Koljić tako pohvaljuje gradonačelnika Darija Hrebaka i gradske vijećnike koji su odlučili ukinuti porez na potrošnju od tri posto te na taj način pomoći ne samo riječima, nego i djelom.
