Volim konje. Bez njih ne bih mogao živjeti – priča nam Ivan Despetović, ovogodišnji pobjednik županijskog natjecanja u oranju u kategoriji konjskih zaprega. Nije to prva pobjeda ovog 59-godišnjeg zaljubljenika u konje iz Velike Pisanice. U proteklih desetak godina pobjeđivao je ili osvajao neko od prva tri mjesta na brojnim natjecanjima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ali i širom Hrvatske, na državnim prvenstvima u oranju konjskom zapregom, a sudjelovao je i na svjetskom prvenstvu koje je održano u Biogradu na Moru. Bilo je još toga. O tome najrječitije govore vitirne pune pehara u skromnom domu obitelji Despetović u Velikoj Pisanici.

Naš domaćin je uz konje vezan od najranijeg djetinjstva. Kaže, ne može se to naučiti, to je ljubav s kojom se čovjek rađa i raste.

 Omiljeni hladnokrvnjaci

-Od malena, od svoje šeste godine, ja “tjeram” konje. Djed Filip nekada je tržio konjima. Imao ih je puno, pa je njima i orao. Ja sam mu morao držati plug pa sam tu izbrusio „zanat“, dobru ruku i oko za oranje zapregom – kaže Despetović. Priča nam kako sedamdesete godine ne pamti baš s osmijehom na licu jer su tada morali prodati konje kako bi mogli kupiti traktor i potrebne priključke za obradu zemlje. Bez konja su bili sve do 1983., kada Ivan opet kupuje jednu kobilu. Ubrzo na svijet stiže prvo ždrijebe. Od tada do danas njihovo je krdo naraslo na 24 konja. Točnije, uglavnom kobile na koje je posebice ponosan, potom pet pastuha i jednog ponija. Sve odreda su hladnokrvnjaci, osim jednog pastuha posavca.

-Cvjetko mi je najdraži pastuh, a Sivka i Zeka najdraže kobile. Upravo s njima sam ove godine pobijedio na županijskom prvenstvu. Sada se spremam za državno, a ako Bog da, možda opet odem na svjetsko – kaže naš sugovornik.
Da bi se pobijedilo na natjecanju, treba znati raditi s konjima, podučava nas, ali i imati dobrog pomagača. Despetoviću najčešće pomažu Miro Šulc iz Prespe te otac i sin Ivan i Jure Capan iz Srijedske. I plug mora biti pripremljen, dodaje, kako bi brazda bila pravilna i ravna, kao “iz puške”.

Pomoć supruge

Osim na natjecanja u oranju, Despetović se natječe i u disciplini s “čunjevima”,koja se odnosi na preciznost, parkuru i brzinsku vožnju. I u toj zaprezi ima dvije kobile.

-Gdje god sam se pojavio s mojim kobilama, tu sam i pobjedio. Sa svojim konjima idem i na izložbe i sajmove, najčešće sa svojim četveropregom, koji vuku najljepše kobile – kaže ponosno Despetović, koji svake godine s konjima ode i u Mariju Bistricu na posvetu konja.

Uz sve to, Despetović je i lovac. Zajedno sa suprugom Nadom obrađuje i 19 rali zemlje. Uglavnom sije kulture kao što su pšenica, zob, kukuruz, s kojima i hrani konje. Kako kaže, da nema supruge Nade koja mu je glavni oslonac u svemu, ne zna kako bi sve to stigao. Nada i Ivan, naime, nemaju djece, a o kompletnom gospodarstvu brinu sami. Nekada je ovo bio samo hobi, kaže Despetović. No, sada je preraslo i u posao jer prodaje ždrijebad. Ali, iza svega se ipak, krije velika ljubav prema ovim plemenitim životinjama.