Život u mraku ili moliti za pomoć, drugog izbora nema 25-godišnja Jelica Klarić iz Maglenče. Mlada majka sedmogodišnjeg dječačića ovih je dana suočena s velikim problemom. Iako ju život od djetinjstva nije mazio i zbog stresa su joj već s osam godina dijagnosticirani dijabetes tipa 1 i epilepsija, ono sa čim je sada suočena najteži je životni udarac. U svega par mjeseci gotovo je izgubila vid, a operacija kojom bi ga liječnici vratili stoji za nju nedostižnih šest tisuća eura.

– U klinici Svjetlost zakazali su mi prvu injekciju ove srijede. Nakon toga točno za tjedan dana trebala bih ići na operaciju, prvo desnog oka, a onda i lijevog. U klinici su susretljivi i cijeli iznos ne bih nakon operacije morala platiti odjednom pa mislim da ću uz pomoć dobrih ljudi uspjeti prikupiti taj iznos. Nakon što su mi bratić i njegova žena pomogli staviti apel na Facebook, već su mi se odazvali mnogi školski kolege, a da otvorim devizni račun tražili su me i ljudi iz inozemstva.

Moje je srce već sada veliko kao kuća i vjerujem da ću uspjeti. Jučer mi je i sin donio u ručicama kovanice koje je, kaže, on skupio da mama što prije progleda i stalno mi čita riječi podrške koje mi stižu na mobitel – prepričala nam je proteklog ponedjeljka Jelica svoju tužnu priču. Iza nje su i laserske operacije na zagrbačkom Rebru, a na privatnu polikliniku se odlučila kada je liječnik s Rebra kazao da je on napravio sve što je mogao. Inače po struci kuharica, nikada nije dobila priliku za posao jer, kaže, čim poslodavci čuju za epilepsiju, ne žele ju zaposliti. Živi u zajedničkom domaćinstvu s ocem i majkom te nevjenčanim suprugom, od čije plaće također uspiju sinu priuštiti osnovno.

– Ne predajem se. U kući radim kao i kada sam vidjela. Doduše, malo baš ne uspijevam napraviti sve kako treba, ali moji su mi svi velika podrška i nikada ne prigovaraju. Nedavno sam ispekla meso za ručak i pitala ih je li dobro. Nisu mi htjeli reći ništa, a kada sam zagrizla shvatila sam nije dovoljno pečeno – priča Jelica. Nikada do sada, napominje, nije tražila ničiju pomoć. Nekako od socijalne pomoći za uzdržavanje unuka od 1400 kuna, koju prima njezina majka, i tatinih 350 kuna za njegu, uspijevaju spojiti kraj s krajem, ali u ovako kratkom vremenu skupiti tako veliki iznos potreban za operaciju nisu u stanju.

– Meni druge nema, ili ću i dalje moći vidjeti svog mezimca i brinuti se za njega ili ostati u potpunom mraku i biti osuđena da on već od sedam godina brine o meni. Ovo drugo bez borbe ne želim prihvatiti – hrabra je Jelica. Svi koji joj žele pomoći učiniti to mogu uplatom na njezin tekući račun otvoren u Erste IBAN HR3024020063206431294 ili devizni račun SWIFT/BIC:ESBCHR22 HR3024020063206431294.