Bjelovarski Centar za inkluziju i socijalne usluge utemeljen je prije 15 godina, od kada i datira rad na sustavnom uključivanju osoba s intelektualnim poteškoćama u društvenu sredinu. Radi se o neprofitnoj, nevladinoj organizaciji s isključivom zadaćom osiguranja korisnicima dostojnog života u svijetu ravnopravnih ljudi koji će svojom individualnošću doprinositi zajednici što, po riječima izvršne direktorice dipl. defektologinje Blaženke Šarić-Kocur, ponajprije podrazumijeva poštivanje ljudskih prava, pružanje skrbi izvan obitelji, uključujući i unapređivanje kvalitete života.

 Zajedničko stanovanje

-U program je uključena 81 osoba, od kojih je 55 na području Grada Bjelovara koji žive u 17 stambenih zajednica, te 26 korisnika u Grubišnom Polju, sa šest jedinica organiziranog stanovanja. Riječ je o projektu namijenjenom osobama kojima je potrebna podrška u svim životnim područjima uz pomoć naših asistenata. U okviru Udruge djeluju i Radni centri u Bjelovaru i Grubišnom Polju, gdje korisnici prema svojim interesima i mogućnostima izrađuju različite predmete, a preciziran je i program radnih aktivnosti od kojih se dio odnosi i na sudjelovanje u javnim radovima. U cjelokupni proces uključeno je 45 zaposlenika, mahom stručnjaka u ovom području, uključujući i osobne asistente koji zajedno čine koordinacijski tim – kaže Šarić-Kocur.

Pri tome je posebno zanimljiv radni program koji je Udruga pokrenula prije šest godina i prva je na ovom području počela s njegovom realizacijom. Naime, uz pomoć matične udruge i jednog američkog projekta, izgrađena su dva plastenika u Bjelovaru površine 700 četvornih metara i staklenik u Grubišnom Polju, pri čemu mag. edukacijske rehabilitacije Vanda Kocur Lovrović pojašnjava kako je riječ o zavidnoj proizvodnji povrća od koje se podmiruju vlastite potrebe, a viškovi odlaze na tržište.

Radna terapija

-Prodajni status osiguran je ulaskom u sustav HACCP koji osigurava sigurnost hrane, a trenutno raspolažemo i sa 19 hektara obradivih površina. Doduše, iza nas su godine upornog rada na stvaranju grupa, a korisnici za četverosatnog radnog vremena uzvraćaju marljivošću i s primjetnim entuzijazmom pristupaju poslu, ne samo zbog novčane naknade, već i osjećaja da rade nešto korisno za sebe i druge. Premda je naš konačni cilj njihovo potpuno osamostaljenje, za sada još nemamo takvih primjera, ali s pojedinim korisnicima smo na korak do toga trenutka. Uz to, dio njih radi i izvan okvira udruge, primjerice na Bjelovarskom sajmu, surađujemo s Gradom u nekim manjim projektima, pri čemu nailaze na podršku zajednice koja je temelj rehabilitacije – naglašava naša sugovornica.

Kako bismo se uvjerili u programsku praktičnost, odlazimo na Križevačku cestu, gdje uz plastenike zatječemo živahno društvo za kraćeg odmora prije nastavka posla na uzgoju povrća. Prvi „dobrovoljac“ za kraći razgovor bio je Darko Bartolčić koji nam otkriva dio svakodnevice.

Povrće i za Podravku

-U Udrugu sam došao prije 13 godina i sviđa mi se program rada na proizvodnji hrane. Sadimo krumpir, papriku, rajčicu, mrkvu, blitvu i drugo povrće. Posao je odličan jer nešto i zaradimo, dobro se družimo i svatko od nas zna što treba raditi. Posebno nas veseli da radeći pomažemo našu zajednicu, a nešto i prodamo, što znači su nam proizvodi dobri – kaže Darko kojega nadopunjuje Damir Flanjak.
-Već pet godina sudjelujem u ovim poslovima, a ranije sam završio školu za pomoćnog kuhara. Radimo sve, od sadnje do branja, u čemu uživamo, pogotovo što znamo da smo nekoliko tona rog paprike i ljutih feferona prije nekog vremena isporučili Podravki – domeće Damir.
Proizvodnja u koju je uključeno osam do 12 korisnika se odvija pod budnim okom inž. agronomije Nikole Malbaše koji je od samih početaka uključen u ovaj projekt, a start „od nule“ danas pokazuje izvanredne rezultate.

 Zaokruženi ciklus

-Svi oni su znali kako izgleda rajčica ili paprika na stolu, ali uzgoj povrća je nešto sasvim drugo. Ušli smo u projekt plasteničke proizvodnje, proveli edukaciju, okrupnili zemljište, kupili traktor i zaista sam ponosan na učinjeno. Sve kreće iz staklenika u Grubišnom Polju gdje proizvodimo rasad za plastenike i otvorene površine, što čini zaokruženu cjelinu unutar koje proizvodimo 22 vrste povrća – priča Malbaša.
Napuštamo radnu ekipu i odlazimo u kuću gdje se nalaze stanovi za dio korisnika. Sve je uredno i čisto, svaka stvar na svom mjestu, a u prizemlju nas razdragano dočekuju „cimerice“ Marija Duh i Dijana Macek.

-Unatoč cerebralnoj paralizi, pokušavam napraviti što više posla kako bi nam uvijek bilo lijepo i zato raspoređujemo dnevne poslove. Istina, nekada se malo „pokeckamo“, ali to kratko traje jer i mi imamo dobrih i loših dana. Ovdje nam je lijepo uz televizor i drugu razonodu, ali je najvažnije da smo si dobre – govori Marija.

 Nerazdvojne „cimerice“

Sve je to pažljivo slušala Dijana koja uz kućanske poslove ima i još jednu značajnu ulogu. Ona je, naime, glavni ekonom i sama u gradu kupuje sve potrebno „za kuću“.
-Nije mi teško jer zapišem što treba kupiti i po tome tražim. Znam cijene, koliko imam novca, a često plaćam i računom R1. Volim ići u kupovinu i malo prošetati, nakon čega se bez problema vraćam u naš stan – ponosno će Dijana.
Odlazeći, daleko nam je jasnije značenje inkluzije kojom se određuje i puna pripadnost svakoga čovjeka kao ravnopravnog člana zajednice. Naime, prihvaćajući ovu odrednicu istodobno usvajamo i shvaćanje da se ljudi razlikuju po osobinama, ali i kako uopće nije važno na koji smo način različiti.

Bjelovarska inkluzija u brojkama
55
Toliko je osoba s poteškoćama uključeno u sustav na bjelovarskom području
17
Broj stambenih jedinica u Bjelovaru
45
Broj stručnjaka koji pomažu korisnicima u BBŽ
19
Raspoložive površine za poljoprivrednu proizvodnju u hektarima