Tihana Manjkas i Jelena Novak iz PU bjelovarsko-bilogorske, dvije su od 3.693 hrvatskih policajki u golemu muškom sustavu od 20.577 djelatnika. Kako je biti žena u policijskoj uniformi gledano kroz objektiv poprilično skromne kvote od svega 17.9 posto, ima li ovo zahtjevno i opasno zanimanje ikakve veze s tradicionalnim muško–ženskim podjelama te tko je u toj „priči“ bolji, jači ili slabiji, bio je tek djelić pitanja u zanimljivom razgovoru za Bjelovarac. Ne računajući na detalje koje će nam kasnije otkriti, Tihana i Jelena složne su u tvrdnji, kako njihov posao, baš kao i svaki drugi, ne pripada crno-bijelom svijetu te kako ništa nije teško ako se radi s ljubavlju.

Životni cilj

Tihana kaže kako joj se čini da je oduvijek željela biti policajka te kako ju u toj nakani nije spriječila ni činjenica da na trećoj godini Pravnog fakulteta napusti studiranje, kako bi ugrabila prvu priliku, kada je na Policijskoj akademiji za žene otvorena mogućnost prekvalifikacije i obuke kroz tečaj.
-Glatko sam prošla upisna testiranja od motoričkih sposobnosti, preko psiho-testova i liječničkih pregleda. U tome mi je u mnogome pomoglo i moje višegodišnje bavljenje taekwondoom. Zanat sam „ispekla“ radeći u temeljnoj policiji i bila sam prva žena u policijskoj uniformi na terenu – prisjeća se Tihana.

Danas u nogama ima već 12 godina staža i radi na poslovima krim službenice u Policijskoj postaji Bjelovar. Premda je policijsku uniformu zamijenila ženstvenim kostimićima, očevidi iz širokog područja kaznenih djela, poput krađa, teških tjelesnih ozljeda, samoubojstava, prijetnji i obiteljskog nasilja, njezina su svakodnevnica.

-U svakoj takvoj situaciji ključni je imperativ biti krajnje koncentriran kako bi se stručno i objektivno sagledali svi dokazi i tragovi koje je na licu mjesta već osigurala temeljna policija. Vlastite emocije valja ostaviti po strani, premda je to u nekim situacijama iznimno teško, posebice kada je riječ o prijetnjama i obiteljskom nasilju nad ženama. No, u takvim situacijama biti ženom u policijskoj uniformi može biti velika prednost jer se žrtve lakše povjeravaju te se brže dolazi do istine. Najteže je ipak kada nakon tragedije sa smrtnim posljedicama o tomu moram obavijestiti obitelj. U takvim situacijama istodobno moram biti profesionalac, psiholog, a ponajprije čovjek – kaže Tihana.

Tragedije na cestama

Jelena je pak policajka u uniformi koju se u svako doba dana i noći može vidjeti na očevidima nakon prometnih nesreća. Obrazovana na Višoj policijskoj školi, danas već ima deset godina staža i predano radi u bjelovarskoj Postaji prometne policije.

-Prometne nesreće ne pitaju za vrijeme i doba dana. Moja je zadaća pribrano i savjesno utvrditi tragove i sve okolnosti koje su nerijetko prethodile i teškim tragedijama sa smrtnim posljedicama. Tada je očevid iznimno težak, posebice kada na lice mjesta stigne obitelj teško stradalih ili poginulih. U takvim situacijama nerijetko dolazi i do nemilih scena, poput prijetnji ili fizičkih nasrtaja na počinitelja. Kako bi smo to spriječili, pomoću kolega iz temeljne policije moramo izdvojiti obje strane te time osigurati njihovu zaštitu, ali i uvjete za sam očevid – priča Jelena.
Njezino bogato iskustvo u području sigurnosti u prometu govori kako se, unatoč još uvijek velikome broju nesreća ipak zamjećuju i pozitivni iskoraci.
-Na terenu sve češće srećem mlade koji nakon noćnih izlazaka ne sjedaju pijani za volan, već pozivaju taksi da ih odveze kući. Neki imaju i posebnu shemu dežurstava, pri čemu se svakoga vikenda jedan od članova društva odriče alkohola, kako bi mogao sjesti za volan. Uključujući i brojne akcije prevencije, ima mjesta optimizmu – kaže Jelena.

Poželjne partnerice za rad

Naporan, odgovoran i nerijetko stresni rad u smjenama obje naše sugovornice ostavljaju iza sebe kada se vraćaju kući i prepuštaju djeci i obiteljskim obvezama. Dobrom organizacijom radnoga dana te uz potporu obitelji, tvrde, sve je moguće.
-Jedini je uvjet da i u kući ne budem policajka – kaže u šali Tihana.
Kada je pak riječ o muškarcima kojima su okružene na poslu, kažu kako su sve njihove početne sumnje o ženama policajkama, riješile već na prvim očevidima, štoviše, sada ih promatraju kao poželjne partnerice u poslu. Možda će baš i zbog takvog stava brojka od 17 posto žena u policijskoj uniformi nastaviti svoju uzlaznu putanju.