Prema Vladinom Prijedlogu akcijskog plana za rasterećenje gospodarstva, najveće uštede za poduzetnike planirane su na području zaštite na radu, čiji bi izdaci za poslodavce umjesto dosadašnjih 2,8 na godišnjoj razini trebali iznositi 1,3 milijarde kuna. Kako se i pretpostavljalo, prijedlog je već u startu dobio oponente, ponajviše iz redova sindikata koji drže kako se ionako slabašna zaštita radnika u dijelu tvrtki srozava na još niže grane, poručujući pri tome da predviđene uštede idu na teret radnika jer se u nas zaštita na radu već godinama smatra troškom. Pri tome, tek dio poslodavaca logički zaključuje kako su bez obzira na izdatke za osposobljavanje radnika u tom dijelu proizvodnje, najveći troškovi u slučaju njihovih ozljeda. Tako su prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja, krajem 2015. godine u Hrvatskoj zabilježene 11.444 ozljede na radu, od čega u našoj županiji 243 ili 2,1 posto od ukupnog broja. Uspoređujući ove podatke s onima iz prethodnih godina, može se ustvrditi kako broj ozljeda stagnira, premda je u usporedbi s nekih drugim zemljama EU, još uvijek poprilično visok.

Provjere provjerenog

Međutim, dio poslodavaca je objeručke dočekao najavu ušteda upravo u dijelu zaštite na radu, držeći kako je u praksi riječ o nepotrebnim izdacima s obzirom na sigurnost strojeva i uređaja na kojima se odvija proizvodnja. Tako bjelovarski poduzetnik Stjepan Hittner kaže kako je plaćanje radnika za osposobljavnje za zaštitu na radu još jedan u nizu parafiskalnih nameta što potkrepljuje i argumentima.
-Nakon svake kupnje novog stroja, pregledava ga ovlašteni stručnjak kako bi utvrdio ima li opasnosti za radnike, a njegovo uvjerenje vrijedi dvije godine. Kako je u pogonu 125 modernih strojeva, svi su morali dobiti „mišljenje“, bez obzira što je riječ o napravama visoke tehnološke razine. Po tome zaključujem da se pod izlikom brige za radnike i dalje zarađuje na leđima poduzetnika i svake godine izdvajam oko 30.000 kuna za površne provjere sigurnosti. U posljednjih deset godina ni jedan radnik nije ozljeđen, ali to pitanje dovodimo do apsurda kada se radi o učeničkoj praksi. Naime, nitko od njih 60-ak, koliko ih godišnje dolazi na obuku, nije odslušao ni sat predavanja o zaštiti na radu, dok s druge strane niti jedan radnik ne može stati za stroj bez ove edukacije. Time ne tvrdim kako ona nije potrebna, ali je pitanje što će na tim predavanjima koja su tek informativne naravi naučiti, i kasnije eventualno primjeniti u slučaju nezgoda – kaže Hittner.

Slušaj i plati

Poznati poduzetnik nije i jedini u ovakvim razmišljanjima, što potvrđuju i poslodavci u tzv. tihim zanimanjima, čiji djelatnici također moraju položiti ispit iz zaštite na radu, iako se, kako tvrde, u najvećem broju slučajeva radi tek o ispunjavanju formalnosti koje ipak treba platiti.