Na bilogorskim brežuljcima sve se više ljudi bavi kozarstvom. U malenom Jakopovcu dvoje farmera odlučilo se na uzgoj francuske alpske koze, poznatije kao alpina, a u bližoj okolici još ih je troje. Jedan od njih je Dražen Coven. Na kozarstvo se prebacio prije otprilike četiri godine i to kaže sasvim slučajno, iz šale. Krave je rasprodao prije deset godina, shvativši da ga vode u propast. Slaba cijena mlijeka, nesigurnost i njega su natjerali na drastične odluke. Nakon godina razmišljanja novim se uzgojem počeo baviti sasvim slučajno, kaže, iz šale.

Prodao traktor da kupi koze

-Načelnik Slavko Došen došao je k meni i rekao, ajmo kupiti koze. Bila je zima i krenuli smo iz čiste dosade, na kraju smo se kući vratili sa 60 komada koza starih svega tjedan dana, i to s raznih farmi iz zagorskog kraja. Kupovali smo ih od po stotinu do 150 kuna po komadu. Supruga Mihaela i ja dizali smo se noću i hranili ih na dudu. Počeli smo s mliječnom zamjenicom, ali ona se nije pokazala dobrom, pa smo prešli na kravlje mlijeko – priča o svojim počecima Dražen. U to vrijeme, kaže, nije niti imao novce pa je za kozarsko blago morao prodati traktor. Danas taj vlasnik farme uz 60 velikih koza ima i 45 jarića, a u skoroj budućnosti planira i proširenje. Alpina je poznata po plodnosti pa se i Covenima posrećilo. Svaka od njihovih ojarenih koza ima po dva jarića, a tri ih imaju čak po troje.
-Da sam znao kako je to zahvalna životinja, kozarstvom bih se počeo baviti i ranije. Kada sam prodao krave, otac sa mnom nije mjesec dana razgovarao, a na kraju je bio glavni oko koza, vodio ih na pašu i u njima uživao – prisjeća je Dražen. Svjedoči kako je alpina otporna pasmina, ne smrdi i ne trpi nečistoću. Njegove koze, kaže, neće piti vodu ako nije čista. U mokro i blato ne izlaze, a jutarnja i večernja mužnja mora biti točno u sedam. Ako zakasne, neće pustiti mlijeko.

Odlična cijena

-Svaki drugi dan nadojimo oko 220 litara mlijeka i predajemo ga Vindiji od 1.3. do 1.12. Cijena je dobra. Plaćaju nam najmanje četiri kune po litri, a sada u proljeće i na početku jeseni, kada je mlijeko masnije, plaćaju nam i po kunu do kunu i pol više. Nešto dobijemo i poticaja, ali nikada po računu ne mogu odgonetnuti koliko daju po litri – zadovoljan je mladi farmer. Da ima više ljudi u selu i okolici, pa da može pronaći radnu snagu za pomoć, usudio bi se posao bitnije proširiti. No, nažalost, u današnjim uvjetima, kada ljudi ne žele raditi sa stokom i na poljoprivredi, mora se zadovoljiti i sa sadašnjim stanjem.
-Mihaela je glavna. Ona ima svoje stado, ja svoje i sve dijelimo po pola – šali se Dražen. Optimizam na licu te mlade obitelji rijetko je viđeni prizor, pogotovo po zabačenijim selima bjelovarsko-bilogorskog kraja. No njih dvoje očiti su dokaz da posla za one koji hoće raditi ima, gdje se god skučili.