Ivo Božanović grubišnopoljski je majstor u pletenju vrbova pruća, a posao obavlja isključivo ručno. U tajne zanata uputio ga je otac i to još kao osnovnoškolca. S vremenom se izvještio u pletenju stolica, stolova, košara, pladnjeva, igračaka, omota za boce, ali i atraktivnog namještaja.

Težak posao

– Nije to nimalo jednostavan posao. Prvo moram posjeći plantažne vrbe koje imam na svojoj zemlji. Zatim sortiram šibe po veličini pa ih kuham u kotlu desetak sati. Nakon toga ih jednu po jednu gulim te ih stavljam na sušenje. Kad je i to gotovo, ponovim ih namačem jer ako su previše krute, pucaju – pojašnjava nam Božanović dodajući kako je lakiranje šiba završni korak. Sječu vrba, kaže, obavi jednom godišnje i to ujesen.
-Za jednu prosječnu stolicu, nakon cjelovite pripreme, treba mi deset sati efektivnog rada. No, bilo je i poslova koje sam radio dva mjeseca. To se dogodilo kada sam dobio narudžbu da napravim kutnu terasu od osam metara za jedan kafić. Tu je bilo iznimno mnogo posla, a problem je što je taj dugotrajan i naporan posao jako slabo plaćen – kaže nam Božanović. Dodaje da je to jedan od razloga što je taj posao postao rijetkost, a u nekim sredinama i potpuno iščeznuo.

Sve manje zainteresiranih

-Više nema ni mladih koji bi željeli da im prenesem svoje znanje jer se nitko ne želi time baviti. Svojedobno sam gostovao u školama i vrtićima i pokazivao djeci tajne ovog zanata – kaže nam Božanović. Također dodaje da je do prije nekoliko godina imao obrt koji je nažalost morao zatvoriti.
-Posao nije išao jer su kvalitetne predmete od vrbova pruća s tržišta zamijenili oni jeftiniji i nekvalitetni od plastike. Osim toga, ugušio nas je uvoz iz Kine i Tajlanda. Imaju jeftiniju radnu snagu, a samim time i robu, ali ta roba nije ni približno kvalitetna kao naša – ističe Božanović i nastavlja da je najviše prodavao na tržnici, a zatim je radio samo kod kuće isključivo po narudžbi za mnoge cvjećare, vlasnike terasa i lokala.
-Sada sam prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i radim za svoje potrebe. Žao mi je što više nema zanimanja za ručne poslove, ali očigledno je došlo doba kada se sve radi na strojevima – zaključuje majstor Božanović.