Posljednja srijeda u mjesecu veljači već četvrtu godinu za redom i u Hrvatskoj se posvećuje Međunarodnom danu borbe protiv vršnjačkog nasilja, u čijoj je pozadini kampanja koja se provodi u sklopu Dana ružičastih majica. Podsjetimo, ideja je nastala kao znak protesta zbog incidenta koji se dogodio dječaku u jednoj školi u Kanadi, kada je u znak potpore svojoj majci oboljeloj od karcinoma obukao ružičastu majicu. Vršnjaci su ga ismijavali, psihički i fizički zlostavljali. Od tada je ružičasta majica postala prepoznatljiv simbol prevencije vršnjačkog nasilja kojega su prepune i hrvatske škole. Primjerice, istraživanje provedeno prije četiri godine u šest osnovnih škola Bjelovarsko-bilogorske županije u kojemu su anketirani samo nastavnici, potvrdilo je kako nasilje među učenicima postaje trend.

Sustavna prevencija

U bjelovarskoj Komercijalnoj i trgovačkoj škola, prevencija vršnjačkog nasilja već dulje je vrijeme prepoznata kao prioritet o kojemu se ne progovara samo prigodničarski, na Dan ružičastih majica, već kroz sustavne aktivnosti u koje se uz učenike uključuju i njihovi roditelji. Kako se to radi u njihovoj školi, razgovarali smo s pedagoginjom Ornelom Malogorski, nositeljicom projekata i dijelom njezine ekipe iz redova učenika. Maturantica Antonia Kristić, ima jasne stavove o prisutnosti i sve dubljim korijenima vršnjačkog nasilja.
-Ono se ne događa samo u školi, već i na ulici, na mjestima noćnih izlazaka, a posebice na društvenim mrežama. Stoga je nužno sustavno govoriti o potrebi pravodobnog blokiranja neprimjerenih sadržaja na internetu. Ne učini li se to na vrijeme, nasilje kakvim je, primjerice, bila mjesecima izložena moja prijateljica koju su vrijeđali najpogrdnijim imenima te o njoj pisali grube neistine, može poprimiti nesagledive razmjere – kaže Anita.
Stjepan Mikšec, učenik 1.b razreda, uključen je u provedbu prevencije prvenstveno jer je i sam bio žrtvom psihičkog zlostavljanja.
-Bilo je to u osnovnoj školi, kada se moj vršnjak iz razreda okomio na mene. Pred svima se rugao na račun moga izgleda, vrijeđao me i nije me puštao na miru. U početku sam ga se bojao i istodobno se nadao kako će sve to prestati. No, kada sam vidio da zlostavljanju nema kraja, požalio sam se razrednici, a potom i pedagoginji škole. Od svojih problema želio sam zaštiti roditelje pa su oni o tomu saznali posljednji. Sada bih to učinio drugačije, prvo bih se požalio roditeljima jer oni su nam ipak najbolji prijatelji – ispričao je Stjepan.

Noćni izlasci

Naši sugovornici, Anita Jurčec iz 1.b te Bruno Adžam iz 4.a razreda, složni su u tvrdnji kako se o vršnjačkom nasilju mora progovarati već u prvim razredima osnovne škole jer su oblici zlostavljanja već previše uzeli maha.
-Dovoljno je znati kako veliki dio naših vršnjaka subotom izlazi u grad samo zbog jednog cilja – napiti se, a potom nekoga izazivati te sve „zasladiti“ tučnjavom – kaže Bruno. Pedagoginja Ornela Malogorski napominje kako je važno pravodobno reagirati te u projekte prevencije aktivno uključiti i same roditelje.
-U sklopu projekta „Budi svoj“ već u prvim razredima pozivamo roditelje na predavanja kroz koja ih educiramo kako prepoznati vršnjačko nasilje, kako ga spriječiti i kome se moraju obratiti. Prevenciju provodimo i različitim oblicima medijacije među učenicima, što je u našoj školi već uvelike urodilo plodom. Ranijih godina tijekom školske godine bilježilo se i po 20 prijava vršnjačkog nasilja. U posljednje vrijeme, one se svode na jednu ili dvije godišnje – kaže Ornela Malogorski.