Nije daleko od istine tvrdnja da se 70-ih godina, kako je to duhovito primjetio jedan Zagrepčanin, zbirkama bjelovarskih diskofila moglo „popločiti“ središte grada i još nekoliko sporednih ulica. Danas, kada se glazba preselila na neke manje formate, ova opaska zasigurno ne bi vrijedila, ali još uvijek nisu uvenuli izdanci tih vremena kada je gramofonska ploča bila bogatstvo, ne samo da bi se ljubomorno čuvala, već što su se zvuci iz njenih utora dijelili s drugima. Jedan od onih kojem je taj put dobro znan je i naš sugrađanin Josip Crnković Fox, koji je sa svojih 67 ljeta ušao u krug najstarijih gradskih diskofila.

Radio Luxembourg

-Kao i većina vršnjaka 60-ih, danonoćno sam slušao Radio Luxembourg. To je bio jedini doticaj sa svjetskim glazbenim zbivanjima sve do pojave magazina Džuboks koji je u svakom broju čitateljima poklanjao i malu plastičnu ploču. Tako je prva u mojoj diskoteci bila ona grupe Who „Happy Jack“, koju smo do iznemoglosti slušali na gramofonu u baraci na Logoru gdje su se ploče donosile na kolektivno preslušavanje – priča Fox.
Kasnije su u njegovu diskoteku počele pristizati i „longplejke“ do kojih se u to vrijeme teško dolazilo ako niste imali nekog „vani“, a u Foxom slučaju bila je to punica koja je redovito dobivala popis ploča, a vraćala se s tadašnjim glazbenim draguljima.
-Van Morrison, Joe Cocker, Otis Redding, Janis Joplin, Steve Winwood i Ray Charles, samo su neki od mojih favorita koji uz nekolicinu jazz glazbenika, ali i Bacha, Mozarta ili Beethovena, čine okosnicu moje diskoteke od 400 ploča i 700 CD-a. U odnosu na neke druge bjelovarske diskofile nije velika, ali u njoj imam sve ono što volim, uključujući i neka novija imena poput Aerosmitha ili U2 – dodaje.

Margo i Eric

I dok iz omiljene kolekcije nabraja naslove rock-legendi, u stopu ga prati unučica Margo koja je dobila ime po pjevačici američke grupe Cowboy Junkies, a s ponosom će reći i kako je sinu nadjenuo ime Eric, koje nosi i jedan od njegovih idola, pjevač nekadašnjih Animalsa Eric Burdon. Premda i danas širi glazbene vidike, bez imalo malicioznosti će kazati kako je malo toga po njegovu ukusu, a ono što sluša na radiju „trpi“. Ali, kad u kući sve utihne, pali svoj gramofon, stavlja slušalice i vraća se u mladost.