Otkako je otkup velikih mljekara spao na niske grane, ovdašnji su se proizvođači mlijeka silom prilika okrenuli drukčijim proizvodnjama. Posljednjih godina najbolje se to ogleda u sve većem broju proizvođača sira, onog s kućnog praga. Žene prednjače, a najbolji primjer su sirarke iz Zrinskog Topolovca. Iz te male i najnerazvijenije općine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gotovo svakodnevno svoje sirne proizvode na bjelovarsku tržnicu donose čak tri sirarke. I dok jednu nismo uspjeli nagovoriti za malu promociju, druge dvije spremno su ispričale što ih dovodi na tržnicu.

Traženi graničar

– Najlakše je sve rasprodati i čekati da ti padne s neba. Mlijeko se iz naše kuće na mljekaru nosilo od kada ja znam za sebe i pokušala sam zajedno sa svojom obitelji i ja nastaviti tradiciju mojih roditelja, ali kada se mljekara u selu zatvorila, a krave i dalje bogato dojile, odlučili smo pokušati sa sirom. I ne žalimo se, samo mora biti državi jasno da to nije samo tako preko noći preokrenuti proizvodnju – objašnjava Mirjana Živko, čijih osam krava daje prvoklasno mlijeko od kojega već šest godina proizvodi razne vrste sireva. Najviše, kaže, prolazi graničar.

Provjerena receptura

– Nisam ja niti znala kakav je to sir, nego su mi rekli da se tako zove ovaj kuhani sir na octu – priča sirarka Mirjana. Malo niže od nje svojih ruku djela kupcima nudi i Katarina Novosel. Zanimljivo, i ona je, baš kao Mirjana, na svoje imanje u Zrinski Topolovac uspjela privući supruga i sada zajedno pokušavaju živjeti od proizvodnje mlijeka i od nedavno uzgoja u plasteničkoj proizvodnji.
– Borimo se, pokušavamo sa svime. Pet godina već radimo sir, mlijeko smo nekada predavali u mljekaru, pa to nije išlo. Ako ovo opstane mislimo se sirarstvom i ozbiljnije baviti. U sezoni povrća i češće sam na tržnici, sada sa sirom dva puta tjedno, a proizvodimo ga po vlastitoj recepturi. Imamo tri vrste kuhanog, prodimljeni, ljuti, a nerijetko proizvedemo i s raznim začinima – ponosna je i Katarina na vlastitu proizvodnju.