BJELOVAR – Ako uspijete samo jednom čovjeku od njih desetero izmamiti osmijeh na lice, već ste puno napravili. To nam je, i sama se smiješeći, odmah na ulazu u Pučku kuhinju Caritasa Župe svetog Antuna, kazala Nada Pandurević, jedna od tamošnjih volonterki. Pučka kuhinja u bjelovarskom Caritasu djeluje od 2014., a trenutno u njoj topli obrok svakog dana, osim nedjelje i državnog blagdana, dobije 65 korisnika.

Nada u pučkoj kuhinji volontira već dvije godine. Kada je otišla u prijevremenu mirovinu, odmah se je javila u crkvu sv. Antuna Padvanskog i ponudila da pomaže potrebitima. To je, kako kaže, za nju veselje i zahvaljujući tom radu puno joj je srce.
-Nama je važno da uspijemo te ljude oraspoložiti. Pružiti im oslonac i pokazati da u njihovu crnilu ima i tračak svjetlosti – kaže Nada.

Korisnici iz cijele županije

A Caritas i karitativno djelovanje je upravo to, način međusobnog pomaganja i brige svih članova jednih za druge. Brige za nemoćne, stare, bolesne, usamljene, obespravljene, nezaposlene, obitelji s više djece, itd. Na žalost, takvih je sve više. Prema nekim istraživanjima, siromašna je trećina ljudi u Hrvatskoj. Da je siromaštvo u porastu, potvrđuje i fra Marko Pustišek, ravnatelj bjelovarskog Caritasa sv. Antuna.

-Na različite načine skrbimo za oko tisuću osoba godišnje. Naš Caritas ne djeluje samo kao župni, već “pokrivamo” područje cijele županije, pa i šire. Caritas ne čini samo jedan osoba, već je to čitava ekipa skromnih ljudi koji nesebično daruju sebe i svoje vrijeme potrebitima, trudeći se da im umanje probleme, koji su snašli, bilo njih osobno, bilo njihove obitelji, a pogotovo one s mnogo djece – priča nam fra Pustišek, dodajući kako u Caritasu trenutno djeluje petoro stalnih volontera, a po potrebi se uključuje i franjevačka mladež. Voditeljica je pak dugogodišnja volonterka Slavica Bertić.
-Stvarno smo zadovoljni našim sugrađanima jer vrlo rado priskaču i sudjeluju u našim aktivnostima – napominje fra. Pustišek. Caritas na različite načine pomaže potrebitima.

-Nabavljamo odjeću, namještaj, hranu, plaćamo stanarinu, o svom trošku vozimo ljude u bolnicu. Mnogi od njih su dovedeni do ruba. Nama je svaki dan Svjetski dan siromaštva, a ne samo 17. listopada – kaže Dijana Bertić, jedna od volonterki u Caritasu. Dodaje da je hrana najveći problem.

-Pakete opremamo najnužnijim namirnicama, no donacije koje dobijemo nisu dostatne kroz cijelu godinu – kaže Bertić.
Uoči Božića i sličnih blagdana ljudi postanu aktivniji i onda nema problema s donacijama. Problem je kako ravnomjrno osigurati donacije kroz cijelu godinu. Primjerice, kako istiće fra. Pustišek, prošle godine za Božić je osigurano više od 700 paketa za 700 obitelji u županiji. Tu je, uz volonetre, veliki posao odradila franjevačka mladež. Uz hranu i ostalo dobiveno iz donacija, volonteri su sami ispekli i božićne kolače. U Caritasu su zato veoma zadovoljni što su uspjeli na HEP-ovom natječaju osigurati hranu za 20 obitelji koju će, u vrijednosti od stotinu kuna, mjesečno sljedećih devet mjeseci financirati HEP. Od nedavno je Caritas omogućio korisnicima i uslugu pranja rublja i tuširanja u kupaonicama.
Jedan od redovnih korisnika, Dragan Smiljanić, inače rodom iz Banja Luke, ima samo riječi hvale za bjelovarski Caritas.

Zahvalni korisnici

-Jako mi puno znači ovo mjesto. U svakom pogledu, a ovdje pronalazim, ne samo materijalnu pomoć, već i neki mir i utjehu – kaže Dragan. Taj nekadašnji pogonski laborant, preselio se iz Banja Luke onih tužnih i tegobnih devedesetih u Hrvatsku, u Višnjevac, gdje je kupio trošnu kućicu u kojoj i danas živi s mirovinom koja je tijekom godina sa 600 narasla na 1300 kuna. Iz Višnjevca u Bjelovar dolazi pješice, a kako u Caritasu kažu, duša je od čovjeka. Kad god treba i sam se uključi kao volonter u posao, pomogne i napravi sve što treba. Sudbinama poput njegove volonteri svjedoče svakodnevno pa je svaki osmijeh na licima korisnika, za njih velika pobjeda. (sl)