Parlamentarni izbori 1990. nisu bili hrvatski u današnjem smislu te riječi, već izbori za zastupnike u Saboru SR Hrvatske koja je još uvijek bila u sastavu bivše države. No, njihov značaj ogleda se u činjenici da su bili prvi višestranački izbori, čime započinje novija hrvatska povijest, odnosno proces osamostaljivanja Hrvatske, a na izborima je uvjerljivo sa 60 posto mandata pobjedio HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom koji je izabran za predsjednika Predsjedništva SRH.

 Gradonačelnik metropole

Od tada, kao i u budućim sazivima Hrvatskog sabora, sudjelovali su i mnogi Bjelovarčani ili oni iz bliže okolice, što se istodobno odnosi i na njihov rad u Vladi RH, ali i nekim drugim funkcijama. Tako već 1990. istaknuti hrvatski glumac i naš nekadašnji sugrađanin Boris Buzančić postaje prvim demokratski izabranim zagrebačkim gradonačelnikom. Zagrepčani će ga pamtiti po tome što je u listopadu iste godine ponovo postavljen spomenik banu Josipu Jelačiću uz usporedni početak radova na obnovi katedrale. Svoju pak privrženost rodnom gradu iskazao je dolaskom dan nakon osvajanja vojarni bivše vojske te obećao pomoć u obnovi razrušenog. Gradonačelničku funkciju obnaša do 1993., potom postaje saborskim zastupnikom, čime privodi kraju ovaj dio svoje karijere.

Prvi saziv Sabora konstituiran je 30. svibnja i sastojao se od tri doma, sa 351 zastupnikom, a prvim predsjednikom postaje dr. Žarko Domljan. Tada je u saborskim klupama sjedilo pet Bjelovarčana, i to u Vijeću udruženog rada dipl. ing šumarstva Dane Bjelobaba (SKH-SDP), poljoprivrednik iz Rovišća Zlatko Blažinčić (HDZ) i ing. strojarstva Franjo Fofonjka (nacionalne manjine), u Vijeću općina prof. Dane Sučić, te u Društveno-političkom vijeću odvjetnik Đuro Panjan.

-Radi se o povijesnom trenutku u kojem sam i ja sudjelovao kao zastupnik općine Bjelovar. Riječ je o konstituiranju višestranačkog pluralističkog Sabora koji u svom sastavu nema kao dosad predstavnike jedne partije, nego je sastavljen od zastupnika više stranaka izabranih slobodnom voljom naroda – izjavio je nakon povratka iz Zagreba prof. Sučić.
Drugi saziv, odnosno prema ustavnim odredbama saziv Zastupničkog doma Sabora RH, konstituiran je 1992., a mandat do 1995. odradio je bjelovarski profesor Josip Vusić. Jedna od značajnih odluka bila je donošenje Zakona o utvrđivanju broja i granica županija koje je trebao predstavljati Županijski dom, konstituiran 1993. i ukinut 2001. I u tom tijelu smo imali svoje predstavnike među kojima su bili i pokojni Petar Jurušić (HSS), koji je jedno vrijeme obnašao i potpredsjedničku funkciju, te prof. Zvonimir Novoselec(HDZ).

 Sve više zastupnika

Nakon izbora 1995. zastupnicima postaju Đurđa Adlešič (HSLS) i Juraj Bišćan (HSS), 2000. dr. Karmela Caparin (HDZ) i Luka Trconić (HSS), a tri godine kasnije Miroslav Čačija (HSS), Željko Ledinski (HSS) i Gordan Jandroković (HDZ). Dodamo li tome i predstavnicu nacionalnih manjina, Daruvarčanku Zdenku Čuhnil, u sazivu 2003. bilo je čak sedam zastupnika iz Bjelovara i okolice, što je ujedno i dosadašnji rekord. Potom zajedno s K. Caparin i M. Čačijom u radu Sabora 2008. sudjeluje Antun Korušec, dok 2011. uz Jandrokovića zastupnicima postaju Đuro Popijač (HDZ), Vanja Posavac (SDP) i Zlatko Tušak (Laburisti), 2015. Dario Hrebak (HSLS) kome društvo uz Jandrokovića čine Vedran Babić(SDP), Vladimir Bilek (nezavisni) i Miro Totgergeli (HDZ), što je također bio popriličan broj „naših“ zastupnika koji je kasnijih godina postupno opadao. Sažimajući saborske godine, možemo se podičiti da, bez obzira na zagrebačku adresu, imamo aktualnog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića te kako je i Đ. Adlešić 2003. bila potpredsjednicom.

Unatoč značajnom broju zastupnika, u dijelu javnosti ipak prevladava mišljenje kako je Bjelovar „povukao“ malo državna novca za pojedine projekte, što otklanja Đ. Adlešič, podastirući tek nekoliko činjenica.

-Podsjećam kako je brza cesta prema Bjelovaru krenula 2008., a zaustavljena u vrijeme Milanovićeve Vlade jer se tobože radilo o „političkoj cesti“, dok se istodobno gradio krak prema Koprivnici koji valjda nije bio politički? Naša cesta je jedina u Hrvatskoj koja za te Vlade nije dobila ni lipe, što su naši zastupnici uredno prihvatili, a podravski dio se, unatoč manjem prometu, radio. Da smo pokojni Josip Friščić (HSS) i ja šutjeli, našeg kraka ne bi bilo, što je kasnije osnaženo Jandrokovićevim dolaskom u Vladu koji se zdušno angažirao oko tog projekta, kao i u osnivanju Biskupije. Ne treba zaboraviti da smo dobili novac za gradnju četiri srednje škole sa sportskom dvoranom, što je najveća investicija u obrazovanje te učeničko-studentski dom. Možda je to nekima malo važno, ali mnogima nije – kaže Adlešič.

 Prvi ministri

Istodobno, u Vladi 1993. dobivamo „našeg“ ministra uprave Davorina Mlakara koji je dio života proveo u Bjelovaru, dok prvim članom Vlade „baš“ iz našeg grada 2000. postaje dr. Vladimir Strugar, ministar prosvjete i sporta za vrijeme Ivice Račana.
-Za vrijeme tog mandata usvojen je novi Zakon o odgoju i obrazovanju, jeziku i pismu nacionalnih manjina, udžbenički standard te je predviđena decentralizacija upravljanja i financiranja osnovnih i srednjih škola. Kako se radilo o koalicijskoj Vladi, unutar resora su se vodile rasprave i ruke se nisu uvijek dizale „iz prve“, ali je ondašnji premijer izvrsno vodio sjednice, poticao dijalog i u većini slučajeva su se donosile valjane odluke. Moj tim je tada ostvario najveći dio programa koji smo dobili od Vlade, što držim dobrim pokazateljem uspješnosti – ocjenjuje dr. Strugar.

Uvjerljivo najjaču ekipu Bjelovar je imao u Vladi dr. Ive Sanadera 2008. (HDZ) u kojoj je Đurđa Adlešič obnašala funkciju potpredsjednice za unutarnju politiku, Gordan Jandroković bio ministar vanjskih poslova i europskih integracija, dok je ministrom turizma postao Damir Bajs (HSS). Potom se 2009. tadašnjem potpredsjedniku Jandrokoviću ponovo pridružuje Davorin Mlakar, 2011., za Milanovićeve ere imamo ministricu graditeljstva i prostornog uređenja Anku Mrak Taritaš, a u današnjoj Vladi možemo „prisvojiti“ ministra branitelja Tomu Medveda koji je jedno vrijeme radio u Bjelovaru.