Pripreme za novu vinogradarsku godinu već polako počinju, a dobar dio vinara još uvijek zbraja štetu koju je prouzrokovao prošlogodišnji mraz. I dok je dio voćara odlukom Ministarstva poljoprivrede dobio određena sredstva za pomoć, vinogradari su ogorčeni jer nisu dobili apsolutno ništa. Ni lipe, iako je i dobar dio vinograda koncem travnja teško stradao uslijed elementarne nepogode i umjesto u berbu, u rujnu i listopadu su morali u potragu za grožđem uzduž i poprijeko Hrvatske kako bi imali barem nešto vina za ovu godinu.

Nelogična odluka

Gotovo stopostotnu štetu na prošlogodišnjoj berbi pretrpio je i najveći čazmanski vinogradar Hrvoje Horvatić, koji u Donjem Dragancu na više od pet hektara proizvodi graševinu, rajnski rizling, moslavac, cabernet sauvignon, chardonnay, pinot sivi i škrlet.
-Prošle godine šteta je samo na grožđu procijenjena po prosječnoj cijeni po tonaži na 223 tisuće kuna. To nažalost nije sve, jer će se štete od ovog mraza osjetiti još najmanje godinu ili dvije dana – rekao je Horvatić, koji ne odustaje od borbe i nada se da će odluka Ministarstva biti promijenjena i da će i vinogradari dobiti nekakvu pomoć.
-Nakon mraza svi su dolazili u vinograd i nudili pomoć, a sada kad bi se to trebalo i ostvariti, nema nikoga. Bilo kakva pomoć bi dobrodošla jer smatram da nije korektno da netko dobije pomoć, a netko ne dobije ništa. Po kojoj logici se išlo da određene voćne kulture dobivaju pomoć, a neki poput vinogradara ili proizvođača aronije, borovnice, oraha i drugih kultura ništa? Posve je očito da se opet išlo na ruku velikim proizvođačima, dok su mali i ovaj puta najgore prošli, a mi vinogradari smo izgleda potpuno nebitni i ne trebamo nikome – ogorčen je Horvatić, koji je sve što je imao uložio u vinograd.
-Vinogradarstvo i vinarstvo meni su jedini izvor prihoda i nije u redu da se netko tako kocka s nečijim sudbinama. Prvu lozu sam zasadio prije pet godina i vinograd je prošle godine trebao dostići punu rodnost, a nisam ubrao ni grozda, već sam još tri tisuće eura morao investirati u nabavku grožđa kako bih imao vina – istaknuo je Horvatić, a ništa bolje nije prošao ni bjelovarski vinar Saša Šapić.

Nikakva reakcija

Umjesto očekivanih 50 tisuća litara vina i on se morao zadovoljiti s nulom, kao što se i pomirio sa sudbinom da očito ništa neće biti od odštete.
-Fond od 20 milijuna kuna pomoći je zapravo smiješan, tim više jer su se sigurno iz Europske Unije mogli izvući novci, jer ondje uvijek postoje osigurana sredstva za takve namjene. Poznato je da su austrijski i slovenski vinari dobili po dva eura po trsu, a kod nas je od samog početka bilo vidljivo da nećemo dobiti ništa – smatra Šapić, koji tvrdi da nikakva komisija za procjenjivanje štete uopće nije izlazila na teren.
-U Sloveniji i Austriji već nekoliko dana poslije mraza na teren je izašla komisija i procijenila kakvo je stvarno stanje. Kod nas uopće nisu reagirali, već je svatko proizvoljno mogao prijaviti koliku je štetu pretrpio i po tome se očito odlučivalo tko će dobiti koliko pomoći. Najtužnije je što se kod nas nitko ozbiljno nije pozabavio ovim problemom, već smo ostavljeni da se sami borimo. Dok u okolnim državama očito shvaćaju da je nužnost štititi domaće proizvođače, kod nas se i dalje očito o tome samo priča, a ništa ne radi – istaknuo je Šapić.

U Ministarstvu bez konkretnog odgovora

Odgovor na pitanje mogu li vinogradari ipak očekivati ikakvu pomoć odlučili smo potražiti i u Ministarstvu poljoprivrede, no bezuspješno. Na upit mogu li i oni vinogradari, za koje je utvrđeno da im je doista stradalo 90 ili više posto uroda računati sredstva za ublažavanje štete, odgovorili su samo slanjem priopćenja, koje je koncem prošle godine objavljeno na web stranicama Ministarstva. Kao što je poznato, ukupno 20 milijuna kuna pomoći predviđeno je za voćare, ali ne sve, već za one koji se bave intenzivnim uzgojem breskve, jabuke, jagode, kruške, marelice, šljive, trešnje i višnje i to one koji su prijavili štetu od mraza na navedenim kulturama jednakoj ili većoj od 90 posto. I kod te odluke se moglo čuti dosta nezadovoljnika, jer i dio voćara tvrdi da oni koji su bili pošteni pa prijavili štetu od 75 ili 80 posto, nisu dobili ništa i smatraju da se trebalo transparentnije provjeravati pravo stanje na terenu.