Prije 23 godine supružnici Marina i Ivan Ditrih iz Velikog Grđevca prvi put su osjetili čari roditeljstva. Danas imaju sedmero djece, vlastiti krov nad glavom, svaki svoj posao i dom pun ljubavi. Nažalost, danas je sve teže pronaći mnogobrojnu obitelj koja poput Ditrihovih ne ovisi o socijalnoj pomoći već se bori kako zna i umije.

– Najstariji Tomislav je glavni za naše studente u Zagrebu, a Valentina za seku i bracu kod kuće – sa smiješkom nam na pitanje kako uspijevaju odgovara Marina. Sada je, kaže, još dobro, no najteže je bilo kada je do prije koju godinu uz stalni posao više medicinske sestre u bjelovarskoj bolnici morala ustajati u dva sata noću i musti 18 krava. Nakon što bi ona otišla na posao, Ivan bi preuzimao brigu o odlasku u školu i vrtić. Tek kada su svi bili na svojim odredištima, on je mogao put svoga posla, u Daruvar, gdje kao civil radi u vojsci.

 Ljubav i snaga

– Teško je, ali se uz dobru organizaciju sve može. Svi si pomažemo, često je sa mnom u traktoru svih troje najmlađih. Da vidite koje je to veselje. Što se tiče novca, uz dvije plaće i 20-ak jutara zemlje nekako se može, a puno nam znači to što su djeca u Zagrebu u domu i imaju stipendije. Ponosni smo na sve njih, Tomislav studira pravo, Martina sestrinstvo, a Hrvoje je na FER-u – zadovoljan je tata Ivan. Nije im teško uz sve što za njih čine omogućiti im i slobodne aktivnosti. Gabrijela i Emanuel su još mali, ali zato seka Valentina uredno pohađa Glazbenu školu u Grubišnom Polju.

-Kada sam bila djevojka, nisam mislila da ću imati ovoliko djece. Znala sam da neću stati na jednom, ali mi se idealnim činilo troje. No, stvari su se nekako same od sebe događale i prihvatili smo ulogu u kojoj smo se našli. Ne mogu reći da je jednostavno. No, ljubav i snaga koju nam daju riječima se ne mogu opisati – iskrena je Marina.
Danas je dijete, čini se, i drugima u fokusu više no ikad. Svakodnevno slušamo o demografskoj obnovi i tome da djece imamo sve manje. Jedan od razloga zacijelo je i u činjenici da je danas roditeljstvo veliki izazov. Među onima koji tome svjedoče svakodnevno je i bjelovarska pedijatrica Marija Čatipović

-Odgoj djece podrazumijeva strepnju, brigu i brojne izazove. Odgoj i roditeljska uloga su se značajno promijenili kroz protekla desetljeća. Nekada je u tome glavnu ulogu imala majka, danas ona jednako pripada i ocu. Danas imamo svega osim vremena, a ne smijemo zaboraviti da su prve tri godine u djetetovu životu najvažnije. Nivo sreće koji dosegnemo do treće odnosno do sedme godine, više nikada ne možemo probiti, bez obzira na materijalna bogatstva i uvjete u kojima živimo poslije – ističe doktorica Čatipović. Zbog toga je, kaže, važno biti uz dijete, slušati ga, veseliti se s njim i baviti se njime što si mnogi roditelji, s obzirom na užurbani tempo života, često ne mogu priuštiti.

 Djeca su kopija odraslih

Cijeli svoj život djeci je posvetila i odgojiteljica Zlata Jovančević iz Dječjeg vrtića “Bjelovar”. S velikim uskličnikom i ona ukazuje na činjenicu da nam previše u životu znače stvari, a sve manje mi ljudi značimo jedni drugima.

-Nekada su i djeca više bila orijentirana jedna na druge, puno više su se međusobno družila i slagala i ponekad se po sat vremena nisu se ogledala gdje smo mi odgojitelji. Danas su pak više okrenuta prema nama, traže puno više pažnje i vole da smo s njima. To je posljedica užurbanosti života i činjenice da roditelji ne pronalaze dovoljno vremena da saslušaju svako dječje pitanje i da se kvalitetno pozabave njime – mišljenja je “teta” Zlata. Roditelje savjetuje da djeci ne daju da se puno bave tehnikom, mobitelima, nasilnim igricama i crtićima. Negdje u njihovim glavicama se to sve slaže, kaže, i zato se, kaže, bude uplakani i nervozni. S druge strane, napominje, premalo se družimo i razgovaramo, a to sve djeca kopiraju od odraslih.