U saborsku proceduru upravo je pušten novi nacrt Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti. Strukovna, knjižničarska zajednica promjene je čekala 20 godina, no umjesto napretka dočekali su, kažu njezini članovi, totalnu degradaciju i deprofesionalizaciju struke te upitnu budućnost knjižnica. Među mnogobrojnim protivnicima zakonskog prijedloga je i Ilija Pejić, voditelj Županijske matične (razvojne) službe Narodne knjižnice “Petar Preradović” Bjelovar i knjižničarski savjetnik.

I on je bio sudionik sastanaka s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i nakon svega ostao je još više razočaran. Tvrdi da je ministrica na oko 2500 primjedbi većinom odgovarala kako sve odredbe ne mogu biti u zakonu, već da će biti uređene podzakonskim aktima, odnosno pravilnicima.

Dovedeni pred svršen čin

– Praksa nas je lijepo poučila da, ako se nešto prepusti samovoljnoj inicijativi, lokalnoj politici, doći će do rušenja tog sustava. Mi smo knjižničarstvo podigli na zavidan nivo. Profesionalizirali smo struku i više u knjižnicama nemate djelatnika bez formalnog knjižničarskog obrazovanja, kako u narodnim, tako i u školskim knjižnicama, koje su dosegnule zavidan razvoj, a sada ćemo sve to rušiti. Sada ćemo prepustiti da u knjižnice može doći netko tko nema završen studij knjižničarstva – iznosi Pejić sukus problema, dodajući kako ih je Ministarstvo dovelo pred svršen čin, nudeći tekst Nacrta Zakona na čijoj izradi nije sudjelovala knjižničarska zajednica.

Čak štoviše, prođe li prijedlog Zakona saborsku proceduru, u budućnosti će u sedmeročlanom Hrvatskom knjižničarskom vijeću, jako utjecajnom tijelu koje savjetuje ministre kulture, umjesto tri, sjediti tek jedan predstavnik njihove zajednice. Knjižničarsku struku, kaže Pejić, degradira i niz drugih odrednica u prijedlogu zakona.

– Stručna zvanja se nigdje ne spominju, a nomenklatura je temelj svake struke. Spominju se samo stručni knjižničarski djelatnici. Za ravnatelja se može imenovati osoba koja ima završen sveučilišni studij, dodiplomski, odnosno diplomski, ali se nigdje ne navodi da to mora biti diplomirani knjižničar. U izboru ravnatelja otvara se mogućnost manipulacijama. Osnivači, država, Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave mogu uhljebiti svoje podobne kadrove čak i bez obveze da u određenom roku postavljeni ravnatelj mora završiti knjižničarski studij, i toga se mi plašimo. Stvorena je i konfuznost u odredbama o osnivanju knjižnica. Izjednačavaju se knjižnice kao ustanove s knjižnicama koje mogu osnovati udruge, zadruge ili trgovačka društva.

Otvara se i mogućnost da se knjižnice opet vrate u okrilje pučkih učilišta, odnosno centara za kulturu. Ako se to sve ostvari, to će biti devastacija samostalne ustanove – tvrdi Pejić. Hrvatsko knjižničarsko društvo također je upozorilo da je novi Nacrt Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, koji je Ministarstvo kulture uputilo u saborsku proceduru, štetan za razvoj društva te da dovodi u pitanje budućnost knjižnica, ne samo kao javnih ustanova, već i kao dijela obrazovnog sustava.

Jednake mogućnosti za sve

– Od novog Zakona očekujemo da bude inovativan, u 20 godina dogodile su se tolike informatičko-tehnološke promjene, digitalizacija je svih djelatnosti pa i naše, društvo se promijenilo do neprepoznatljivosti, a ponuđeni Nacrt Zakona je u biti konzervativan. Ne poziva se na Strategiju hrvatskog knjižničarstva 2015.-2020. i prateći Akcijski plan. Štoviše, zadržava tradicionalnu sliku knjižnice, ne nudeći mogućnost razvoja.

Knjižnice su i po međunarodnim normama polufunkcionalna središta svojih zajednica koje, ne samo da promiču kulturu, informiranje, cjeloživotno učenje, već i socijalnu inkluziju i koheziju. Ako ostanemo na ovim zakonskim odredbama, definitivno idemo unatrag. Jedan od argumenata leži u činjenici da se jedinicama lokalne samouprave ne propisuje sankcije ako ne ispune obvezu osnivanja knjižnice na svome području, a volimo se hvaliti kako radimo sve da naši građani imaju jednake mogućnosti. A stvarno ih nemaju. Toliko je općina bez vlastite knjižnice! A što je s pokretnim knjižnicama, odnosno bibliobusima? Za razvoj su potrebna dodatna sredstva. Kako to ostvariti? Kako ići naprijed i razvijati naše knjižničarstvo, ostvarivati svjetski proklamirana načela o besplatnom članstvu, pravu na dostupnost informacija, pravu na obrazovanje, pravu na bogatiji kulturni, duhovni i svaki drugi život pojedinca i zajednice – pita se Pejić.