Ni u najveće prihvatilište ne bi stali svi psi koji su nekada živjeli u svega 200-tinjak metara dugoj Bjelovarskoj ulici u Radničkom naselju. Danas ih više nema i nisu uginuli niti od starosti, niti zbog nemara vlasnika, već od zle namjere psihopata. Tko već godinama donosi zaražene mamce u njihova dvorišta, stanovnici te ulice u Radničkom naselju nagađaju i, kažu, imena su rekli policajcima, ali bez ikakvih rezultata. Sada već ozbiljno razmišljaju da se na drukčiji način obračunaju s trovačima.

 Tragovi otrova

– Ovako više dalje ne ide. Već mi je i veterinarka rekla da to nije normalno i savjetovala da se, ako policija ništa ne poduzme, jer očito treba tko zna kakve dokaze, za pomoć se obratimo novinarima. Bojimo se već i za vlastite živote jer nismo sigurni da jednog dana nećemo pojesti nešto otrovano iz naših vrtova – očajna je Nena Sekulić kojoj je bolesni um prije nekoliko dana otrovao dva psa koja je prvenstveno zbog sinčića udomila iz Šape. Inače, to su u dvorištu Sekulićevih već četvrti i peti pas u godinu i pol koje je netko otrovao. Na kućnom broju Uićevih ista priča. Daliborka kroz suze priča o jezivim scenama uginulih životinja i reakcijama njezinih djevojčica.

– U dvije i pol godina nama su otrovana četiri psa. Kada je uginuo posljednji, na dvorištu sam našla komad kuhanog pilećeg bijelog mesa s tragovima otrova. Zvala sam policiju i odmah su došli i napravili uviđaj. Drugi dan sam naišla na tragove otrova kako je curio preko našeg zida, koji služi kao ograda. Ni to ga nije spriječilo da uđe u naše dvorište i posije smrt. Kada sam javila policiji za tragove, rekli su da ih ne zovem za gluposti. Kada sam pak rekla na koga sumnjam, odgovorili su da će oni s njim porazgovarati – priča Uić, koja najnovijeg obiteljskog ljubimca Flokija preko noći drži pod ključem. Iako kućne ljubimce baš zbog iskustva susjeda u svom dvorištu nema, Ivanka Tišljarec ipak strahuje za svoj život.

 Maskirana spodoba

– Vidjela sam trag otrova na ceradi kojom pokrivam drva. Dok nisam znala, tko zna koliko sam puta to uhvatila rukama – zabrinuta je Ivanka. Kome smetaju mali kućni psi koji su uredno zatvoreni u svojim dvorištima, tome smetaju i ljudi, zaključuju susjede. Da se nešto događa, i to usred noći, sigurna je i Nikolina Masten. Ona je pak imala bliski susret na kućnom pragu kada je jedne noći oko 2,30 sati, čuvši lupanje, otvorila vanjska vrata.

– Zanijemila sam od straha. Nisam mogla ni viknuti kada sam ispred sebe ugledala osobu s maskirnom kapom preko glave. Otrčala je preko ceste i kroz susjedovo dvorište na drugu stranu. To je netko tko dobro pozna ovaj teren, jer kako bi inače znao da u našem dvorištu više nema pasa. Htjeli smo mi nabaviti dobermana, ali nakon što su i nama dva otrovali, odustali smo jer riječ je o ipak skupoj pasmini – priča Masten. Zaraženo meso, hrenovke, proliven otrov, nema dana kada netko nešto slično ne zatekne u svom dvorištu. Sve ih to, kažu, izluđuje, a najviše plaši. Pitaju se treba li doći do najgoreg da ih netko shvati ozbiljno i sumnjivcima konačno pokuca na vrata.

 Policija bez dokaza

Da jake snage MUP-a postupaju po dojavama građana potvrdili su nam u Policijskoj upravi bjelovarsko – bilogorskoj, ali kažu kako najčešće nema tragova sumnjivcu.

– Do sada nije bilo procesuiranja osoba koje bi se dovodile u vezu s trovanjem domaćih životinja. U sedam slučajeva procesuirana su kaznena djela mučenja životinja. Podnesena je jedna kaznena prijava protiv trovača divljih životinja i to se odnosilo na jastrebove škanjce koji su zaštićena vrsta – odgovaraju u policiji.