Predstavljati svoju zemlju na Euroviziji, najvećem glazbenom natjecanju koje je u kijevskoj areni pratilo oko 11 tisuća gledatelja, a putem televizijskih ekrana približno 200 milijuna ljudi diljem svijeta, neprocjenjivo je iskustvo za mladog talentiranog violončelistu Emanuela Pavona iz Paljevina. On je, naime, dobio čast da zajedno s Jacquesom Houdekom i četvoricom kolega glazbenika nastupi na ovogodišnjem 62. natjecanju za pjesmu Eurovizije.

– To je bilo nešto neopisivo. Ogromna pozornica, vrhunska produkcija, sve je bilo isplanirano u sekundu i do savršenstva. Svi smo dali sve od sebe i zadovoljni smo, bez obzira što smo osvojili 13. mjesto. Treba podsjetiti da je to najbolji plasman Hrvatske na Euroviziji u posljednjih 10 godina – govori Emanuel Pavon koji je bilogorske gore list. Mladić iz Paljevina koji je svoju ljubav prema glazbi i instumentu za koji živi otkrio u bjelovarskoj Glazbenoj školi.

Student treće godine

-Roditelji su me sa šest godina upisali u glazbenu igraonicu u Bjelovaru koju je vodila Đurđa Knitl. Zapazila je moj talent i nagovorila me na sviranje violončela i tako je sve počelo – govori Emanuel Pavon.
Malo po malo zavolio je dodijeljen mu instrument, puno učio, vježbao i rezultati su polako dolazili. Nije se, kaže, isticao u solističkim nastupima već u duetima. Tako je zajedno s violinisticom Vandom Dabac pod mentorstvom profesorice Vande Novoselec u pet godina na Državnom natjecanju Komornih sastava tri puta osvojio prvo i dva puta drugo mjesto. Zahvaljujući profesorima bjelovarke Glazbene škole glazba je postala dio njegovog života i bilo je sasvim logično nastaviti školovanje na akademiji. Danas je 20-godišnji Emanuel student treće godine Glazbene akademije u Zagrebu. Sjajan je student u klasi svjetski poznate violončelistice Monike Leskovar koja mu je, kaže, najveći uzor.

 Daljnji napredak karijere

Kako je svoj izniman glazbeni talent Emanuel do sada dokazao na mnogim državnim i međunarodnim gudačkim natjecanjima ne treba čuditi da ga eminentni glazbeni pedagozi ubrajaju među najtalentiranije mlade violončeliste. Pa iako nije mogao ni zamisliti da će kao glazbenik komornih sastava nastupiti na velikoj eurovizijskoj pozornici, upravo ga je to najveće glazbeno natjecanje koje se pratilo u 42 zemlje svijeta izbacilo u orbitu, donijelo mu popularnost i što je najvažnije poznanstava važna za napredak u glazbenoj karijeri. (Alica Konjević)
 Bez stipendije i vlastitog instrumenta i danas

Sa stipendijama kaže, nikada nije imao sreće, stoga zahvaljuje roditeljima što su uvijek vjerovali u njega i financijski ga podupirali koliko god su mogli. Ponekad to nije bilo jednostavno pa su u pomoć priskakali prijatelji i kuma, govori Emanuel koji cijelo svoje glazbeno školovanje vježba i svira na posuđenom violončelu.
-Još nemam svoj instrument. Možda bi se i sakupilo potrebnih 10 000 eura da smo inzistirali i štedjeli, ali to nekako nije bilo izvedivo. Profesor Branimir Pustički iz Zagreba mi je posudio svoj drugi instrument još u šestom razredu osnovne pa sam mogao svirati duže vrijeme. Sada ovdje na akademiji iznajmljujem violončelo da bih mogao vježbati, no nadam se da ću ga nakon svega ovoga možda konačno moći kupiti.