Urbanistički razvoj Bjelovara moguće je pratiti kroz nekoliko njegovih etapa tijekom kojih je zbog niza društvenih i političkih zbivanja mijenjao svoj izgled, iako bi pomnija analiza zahtijevala daleko više prostora i osvrta koji bi rezultirali poveznicom kako se grad mijenjao, ne samo unutar povijesne jezgre. Tako dipl. ing arh. Marijan Gezi tvrdi kako je podugačak popis svih stambenih naselja koja su izmijenila dobar dio gradske vizure, no unatoč nekim tvrdnjama o “stihijskoj“ gradnji, širenje grada je bilo strogo određeno provedbenim planovima.

Dobre procjene

– Bjelovar je ipak definiran kao grad s jasno određenim planskim prostorima gradnje u koje se ne uklapaju primjerice, Radničko naselje ili Jošine, ali se težište seli na sjever gdje je otvoreno široko područje za individualnu gradnju, i stambeno poslovne blokove. Tu je primjerice, početkom 60-ih počela gradnja tadašnjeg Ivekovićevog naselja s montažnim zgradama, a kasnije i Naselja kralja Zvonimira. A da je riječ o dobroj razvojnoj procjeni, potvrđuje i podatak kako je prema nekim novim analizama težište grada „pomaknuto“ prema sjeveru, pa je broj žitelja „starog“ i „novog“ Bjelovara koji je bio nesrazmjeran u korist gradskog dijela, sada gotovo izjednačen- napominje Gezi.

„Pošteđena“ gradska jezgra

Neprijeporna je činjenica kako se početkom 60-ih godina urbanizacija Bjelovara isključivo svodila na kreaciju stručnjaka, a o pojedinim zahvatima nisu odlučivali konzervatori koji su svojedobno postali poprilično „tvrdim orahom“ u procjeni što od starih građevina sačuvati, a što ne. Ali, zato je bilo političara čije su odluke izravno mijenjale gradski izgled. Tako je prva i srećom jedina nova intervencija u samom središtu, na Kvaternikovom trgu, bila gradnja nove Pošte 1962. godine, dok sve ostale zgrade koje datiraju iz 18. stoljeća, bez obzira na prenamjenu, ostaju zaštitnim znakom gradskog središta.

Novi kurs

– Tih godina je usvojen i provedbeni plan čija je izravna posljedica zgrada u Gundulićevoj gdje se nalazi restoran „Adria“, uključujući i tri „dodatna“ objekta. Tako je zbog težnji za socrealističkom logikom u kojem se snaga jednog grada mjerila i brojem stambenih objekata, žrtvovao cijeli stari stambeni blok iza današnje Narodne knjižnice. Prema istom planu sagrađena je i zgrada Gospodarske komore u Preradovićevoj, ali i nešto kasnije neboder, koji je na simboličkoj razini bio svojevrsnim, barem po visini, pandanom crkvi sv. Terezije Avilske – dodaje.

Premda nema velikih razlika u građevinskom smislu, najvrjedniji dio je bez sumnje Kvaternikov trg, što je u stvari i jedino nasljeđe koje je vrijedno povijesnog spomena, premda izvan tog dijela postoje zgrade koje se svojom vrijednošću ubrajaju u gradske raritete.

Vrijedne zgrade

– Jedna od vrjednijih zgrada je u Šimićevoj, s drvenom konstrukcijom je Gostinjac na Matoševom trgu, koji je doduše devastiran, ali njegova obnova ima smisla, bez obzira što je kasnije „pritisnut“ gradnjom bivšeg vatrogasnog spremišta. No, vraćajući se u 60-e godine ipak ne treba previše zamjerati tadašnjoj koncepciji gradnje, jer bi mnogi u težnji za modernijim gradom povlačili možda iste poteze. Iz tog svojevrsnog nereda moguće je iščitati odnose prema gradu i njegove gospodarske mogućnosti, jer je građenje u stvari preslika odnosa u društvu. Istodobno, i danas u Bjelovaru postoje zgrade koje se više čuvaju kao ambijentalni dio, nego neke građevinske vrijednosti, i one će vremenom izgubiti ekonomsku opravdanost iako bi se, kao što je to bio slučaj s Omladinskim domom ili nekim drugim zgradama, u dogovoru s konzervatorima mogle izgraditi njihove replike – tvrdi Gezi.

Budućnost u rukama stručnjaka

Premda su nekih ranijih godina rađene poprilično hrabre futurističke verzije izgleda grada, posebice u izmještanju prometa, dok zaobilaznice nisu bile ni u dugoročnim planovima, rođena je zanimljiva ideja prema kojoj bi se izgradila prometnica kod mosta na Plavničkoj, a vodila bi do istočnog izlaza, od čega se na kraju ipak odustalo. Uostalom, kao i od nekih drugih prijedloga uređenja ne samo Kvaternikova trga, već i dijelova izvan povijesne jezgre.
– Unatoč tomu, Bjelovar se posljednjih 20-ak godina ipak uspio prometnuti u ugodnu gradsku sredinu, a da je tome tako, dovoljno je samo usporediti fotografije proteklih nekoliko desetljeća. Ali, kako bi i nadalje nastavili dosadašnjim tempom, valjalo bi razmisliti o osnivanju Gradskog zavoda za urbanizam i planiranje, kao isključivo stručnog tijela koje bi brinulo o razvojnoj koncepciji, jer Bjelovar je već odavno postao gradom, zrelim i za takva promišljanja – zaključuje Gezi.

Dio zgrada je već trebao otići u povijest

Većina starih bjelovarskih zgrada sazdana je od tada dostupnih materijala među kojima su bili najzastupljeniji drvo i opeka. Za ondašnja vremena to je bila „dobitna kombinacija“ iz jednostavnog razloga što je ubrzani dio razvoja nekadašnjeg vojničkog grada diktirao upravo taj model gradnje. Ipak, ono što je ostalo iz terezijanskih vremena sačuvano je u bilo kojem obliku, premda Gezi ističe samo dio činjenica koje bi u urbanističkom smislu Bjelovaru mogle priskrbiti i ponešto drugačiju vizuru, a da pritom ostanu netaknute povijesne značajke.
– Nema sumnje da zgrade na Kvaternikovu trgu treba očuvati, ali u Bjelovaru postoji nekolicina kuća koje bi prema urbanističkim i drugim parametrima trebale otići u povijest. One nemaju nikakvu vrijednost u očuvanje gradske jezgre, poput kuće na uglu Strossmayerove i Miošićeve, a još je podosta sličnih primjera. To su činjenice, poput onih kako, po mišljenju konzervatora, nema govora o rušenju starog zatvora u Ulici Matice hrvatske, Gostinjca na Matoševom trgu ili pak drvenog kasara u Šimićevoj. U ovaj dio se ubraja i zgrada nekadašnjeg „5. maja“ na uglu P. Zrinskog i Šimićeve koja je već godinama devastirana. Stoga se, svi oni koji se brinu o budućem izgledu grada, možda nalaze pred dvojbama ili odlukama što micati ne samo iz središta, pa u nekim slučajevima posezati za replikama, ili zaista procijeniti koje zgrade zauvijek trebaju ostati tek na starim razglednicama – kaže Gezi.