Vlado Franjević, osebujni umjetnik rodom iz Martinca kraj Čazme, s adresom stanovanja u Kneževini Lihtenštajn, nastavlja aktivnosti na međunarodnom kulturno-likovnom planu na njemu svojstven način i tempom koji, kaže, može zahvaliti vlastitoj unutarnjoj kreativnoj energiji koja ga malo, malo pa opet pokreće u isto vrijema na različite strane svijeta. Na poziv kolege umjetnika Stefana Baloga iz rumunjskog grada Auida, Franjević ovih dana sudjeluje i neslužbeno predstavlja Kneževinu Lihtenštajn na skupnoj izložbi mail-arta u rumunjskom gradu Auidu gdje izlaže 162 umjetnika iz 100 zemalja svijeta.

K tome, Franjević je ovih dana kraju priveo prikupljanje priloga od svojih kolegica i kolega iz različitih zemalja, umjetnika, dizajnera i ilustratora, za jedanaesti nastavak kompleksnog interdisciplinarnog “work in progress” projekta “Spiralni kanali”, čija je realizacija započela još 2004. u Estoniji. Riječ je o jedinstvenom projektu u čijem sjedištu je spirala koju fizičari izučavaju još od 16. stoljeća i koja se kao simbol beskonačnosti, smrti i ponovnog rađanja, spominje i brojnim drevnim kulturama. Tijekom posljednjih 15-ak godina, u sklopu Franjevićevog projekta, tom su se temom bavili brojni umjetnici iz cijeloga svijeta.

Okupljanje u Rumunjskoj

-Idući će nastavak, uz svesrdnu potporu moje svestrane supruge Rajke Poljak, koja je također kreativac u različitim disciplinama ovoga rujna biti realiziran u desetoj europskoj zemlji, Rumunjskoj, točnije u međunarodnom umjetničkom kampu u mjestu Gernik koji vodi poznati umjetnik Costin Brateanu. S njim sam se upoznao i radio 2016. na međunarodnom likovnom simpoziju u Al-Ainu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dogovoreno je da će u mojoj i Rajkinoj pratnji biti i slovački kolega i galerist Roman Turcel iz Prievidze koji je organizirao šesti nastavak projekta 2013. te Dan Zemlje Spiralni Kanali 2015. – pojašnjava Franjević.

 Draga imena

Dodaje kako je tema ovogodišnjeg nastavka u Rumunjskoj »Nema više natrag«. Priloge za ovu jedinstvenu izložbu poslali su umjetnici iz cijeloga svijeta, a među njima su Jordanac, prof. dr. Arafat al-Naime, grafički dizajner i učitelj umjetnosti te direktor koledža za umjetnost i dizajn Američkog Univerziteta u Dubaiju, Wulf-Peter Fröhlich iz Berlina, supružnici Lee Baumgarten i Denise Torrance iz Sjeverne Karoline, Amerikanac William Andersen, umjetnik, grafički dizajner i učitelj grafičkog dizajna u Kuvajtu, Sabela Bana iz Španjolske, Amerikanka Stacey Kalkowski, umjetnica i predavač umjetnosti u Abu Dhabiju… Tu su i Tedin Tadija Dovođa iz hrvatskog Veprinca, Cat Bosshammer i Stan Lafleur iz Njemačke, Elnur Babayev iz Azerbajdžana, Renato Tagli iz Švicarske, Maddy Rosenberg iz New Yorka i Lizzie Bellotto iz Italije.

-Na moje veselje, u ovo mi se životno djelo uključuju po prvi puta i spomenuti Stefan Balog iz Rumunjske te Laura Mancilla iz Meksika. Godine 2005. realiziran je drugi nastavak projekta “Spiralni kanali” u Srbiji a 2017. je bilo na istom mjestu realizirano prvo reaktiviranje drugog “Spiralnog kanala” s velikim angažmanom kolegice umjetnice Danijele Odabašić iz Beograda te uz potporu i u organizaciji slikarice i direktorice kulturnog centra Vuk Karadžić u Loznici, Snežane Nešković-Simić. Nakon »blagoslova« Snežane Nešković-Simić, reaktiviranje ovog istog nastavka projekta planiramo po povratku iz Rumunjske. Ono bi se sastojalo od čitanja poezije, predavanja na “Kanalu” o dosadašnjem projektu, koji je koncipiran tako da se uvijek u njemu može djelovati nekom vrstom spontanog događanja ako su nazočni zainteresirani za uključivanje u isti. Cijeli nastup bit će dokumentiran fotografijama i video zapisima – pojašnjava.

 

Nepoznata Hrvatska

Interdisciplinarni projekt “Spiralni kanali” svih ovih godina redovno financijski podržavaju poznate zaklade za kulturu Lihtenštajna, a visoko mišljenje o njemu imaju brojni europski stručnjaci za umjetnost. Stoga se Franjević nadao da će, vraćajući se iz Rumunjske, dobiti priliku reaktivirati svoje “Spiralne kanale” u Vukovaru, gdje su održani 2011., no kaže kako su ga iz Grada Vukovara obavijestili kako nisu za to zainteresirani.

Bio sam u Šangaju, Pekingu, na otoku Jeju u Južnoj Koreji, u Los Angelesu, u glavnom gradu Kirgistana Bishkeku, Amanu, uAl-Ainu, Abu Dhabiju i Dubaiju, egipatskoj Aleksandriji, penjao sam se po Kineskom zidu nedaleko Pekinga i Borobuduru na otoku Java u Indoneziji, bilo me u dosta uvropskih zemalja… A Hrvatsku, tek mi je nema dugo to postalo jasno, i ne poznam baš – priznaje Franjević.