Umjesto na mjesnom groblju, Slava Gašparić (75) iz Rastovca nedaleko Ivanske, pokojne članove svoje obitelji punih 68 godina posjećuje na grobu u voćnjaku u susjednom selu Križic. Njezina tragična životna priča započela je 25. svibnja 1947. godine kada je u večernjim satima na njihovo imanje u Križicu banula vojska i pokupila četvero članova obitelji.
Majka završila u bunaru
-Imala sam samo šest godina kada su se u kući pojavili vojnici i pokupili mog djeda Josipa Rudelića, baku Maru, moju majku Magdaleni i njenog brata Ivana. Iako nisam vidjela, čula sam kako mi majku brutalno tuku i sva sam drhtala od njezinog zapomaganja. Sjećam se da je molila da je ne udaraju po glavi, jer je netom prije imala operaciju. Nakon što su ih sve istukli, odvezli su ih negdje u Ivansku, da bi ih ujutro ponovno vratili na imanje u Križic i ondje pogubili–priča nam Gaparić. Kako je bila jako mala, kaže, to je sve čega se sjeća te večeri, a ostala događanja kasnije joj je ispričao stariji susjed koji je nedavno preminuo.
-Susjed Ivan je tada imao nekih 16 godina i navodno je vidio sve što se događalo s mojom obitelji.
Tražila ekshumaciju
-Ispričao mi je kako su mi majku vadili iz bunara, no nije znao reći je li ondje bačena ili je sama skočila. Baka je bila ranjena i nekako je uspjela završiti u štaglju. No, ubrzo je za to doznao jedan vojnik, stigao u štagalj i ondje joj ispalio metak u čelo. Djed i majčin brat Ivan su na mjestu preminuli od metka. Njihovi krvnici zabranili su da se obitelj dostojno pokopa na groblju pa su seljani morali iskopati raku u voćnjaku. Ondje leže gotovo sedam desetljeća i ondje im moram ići paliti svijeće. U nekoliko navrata sam se obraćala institucijama kako bi financirali ekshumaciju i preseljenje kostiju na groblje, no do današnjih dana za to nisam dobila odobrenje–priča kroz suze Slava. Na pitanje sjeća li se tko je smaknuo njezinu obitelj, Slava kaže kako je bila premala da bi se sjećala detalja, no susjed joj je rekao da se radilo o komunistima.
Za zločin nitko nije odgovarao
-Susjed je rekao da su zločin nad mojima počinili komunisti, odnosno pripadnici UDBE, a povod je navodno bio što je moja obitelj skrivala jednog ‘križara’, bivšeg pripadnika neke vojske NDH. Sjećam se kao danas da je kod nas u sobi sav pretučen drhtao ne krevetu. Dan ili dva ranije pokupila ga je vojska i pretukla, a negdje u Narti si je morao iskopati grob prije smaknuća. No, nekako je uspio pobjeći i stići do naše kuće gdje su mu moji pomogli. To je navodno bio razlog što je cijela moja obitelj pobijena, a za taj zločin do danas nitko nije odgovarao. Prije nekoliko godina je bila policija koja me ispitivala o svemu, no ništa se još nije pokrenulo–kaže Slava.
Istoga dana nakon što joj je obitelj pogubljena, prisjeća se, po nju je došla teta i odvela ju sa sobom.
-Ostala sam sama sa šest godina i da nije bilo moje tete, danas vjerojatno ne bih bila živa–zaključuje Slava koja je i ove godine u svibnju, po tko zna koji put, umjesto na groblju svijeću za svoju obitelj morala zapaliti na obilježenom grobu u voćnjaku.