Marko Mišić, maturant bjelovarske Ekonomske i birotehničke škole ima 18 godina, želi upisati fakultet, rečenice koje izgovara su brze, jasne i slikovite. Marija Kasumović ima 43 godine, ruke su joj zgrčene, teško izgovara riječi, ali joj je svaka popraćena širokim osmijehom i beskrajnom toplinom očiju koja plijeni. Njihove različitosti imaju jednu zajedničku poveznicu, posijanu posljedicama cerebralne paralize s kojom su rođeni. No, svaka granica koju im je postavila ova opaka bolest sasvim nestaje kada Marija i Marko dođu na sat radionice kreativnog plesa, koja se od veljače ove godine odvija pod palicom plesne umjetnice i pedagoginje Irme Unušić.

 Zajedništvo razlika

Kako se ova članica zagrebačkog ansambla suvremenog plesa MRC, orijentiranog na uključivanje osoba različitih tjelesnih datosti, onih s granicama i bez njih, našla u Bjelovaru, otkrila nam je sama.

-Kako iz obiteljskih i poslovnih razloga već neko vrijeme živim na relaciji Bjelovar-Zagreb, predsjedniku bjelovarske Udruge tjelesnih invalida Tomislavu Novoselu svojedobno sam predložila pokretanje radionice kreativnog plesa. Ideja mu se očito svidjela, kao i članovima udruge, jer smo ubrzo započeli s radom. Doduše, za sada imamo petero aktivnih polaznika, ali će ih s vremenom biti zasigurno više. U dosadašnjem radu mog zagrebačkog ansambla svjedočim beskrajno pozitivnim iskustvima. Poseban senzibilitet našega rada ogleda se u savršenosti spoja profesionalnih plesača s invalidnim osobama, a to je zapravo jedini ključ istinske inkluzije jer se oslanja na različitosti. Kroz raznovrsne vježbe osvještavanja tijela, plesnih improvizacija i kreativnih zadataka želimo uživati u iskustvu plesnog kretanja dostupnom svima – kaže Irma.

Pohvale radionici

O vlastitim iskustvima i dojmovima sa satova inkluzivnog plesa, čuli smo i od naših sugovornika Marka i Marije.

-Kada su nam u udruzi predstavili ovu radionicu, odmah sam znao da je to za mene prava stvar i nisam pogriješio. Fascinirala me je zanimljivost suvremenoga plesa, koji nastaje pokretima našega tijela, a oni sami od sebe izviru iz naših trenutačnih osjećaja. Tu nema pogrešnih koraka, svi smo jednaki i slobodni, bez obzira na tjelesna ograničenja. Sami stvaramo improvizacije na zadanu temu te time razvijamo kreativnost i otkrivamo da pokreti našega tijela, nošeni glazbom, nemaju granica, što ranije nisam znao – ispričao je Marko.

Marija kaže da jedva čeka svaki utorak, kako bi se uputila u sportsku dvoranu bjelovarske Ekonomske i birotehničke škole. Premda je najstarija u plesnoj skupini, „učiteljica“ Irma napominje kako je izuzetno kreativna te nerijetko, kao i ostali plesači, sama pokreće inicijalne ideje za pokret. Na ovakvu pohvalu, Marija je, uz široki osmijeh kratko uzvratila kako se trudi.

Inače, bjelovarska radionica inkluzivnog plesa, pokrenuta je u sklopu programa „Socijalno uključivanje djece i odraslih osoba s tjelesnim invaliditetom“ koji se u bjelovarskoj Udruzi provodi već treću godinu, a financira ga Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku