Ante Kozić učenik je trećeg razreda škole područne škole u Prgomelju, a zbog svojih zdravstvenih poteškoća dodijeljena mu je asistentica koja mu pomaže da lakše prati nastavu. Maja Cerović već je dvije godine Antina pomoćnica, ali i prijateljica. Već dvije godine Ante i Maja skupa provode školske sate, razne zgode i nezgode, a Maja je Antin oslonac u svim situacijama. On je, inače, omiljen u razredu, izvrsnog smisla za humor i jako simpatičan. Cijeli razred prihvatio ga je kao njima jednakoga, a čak i u Maji svi vide prijateljicu. Antu svaki dan u školu dovezu roditelji kojima je prvi korak uputiti Maju o Antinim izvanškolskim aktivnostima, domaćoj zadaći i potrebama za ostatak dana, a onda ga preuzima Maja.

Trenuci uz sladoled

– Antina majka mi detaljno kaže što on radi kada nije u školi, kakvog je bio zdravlja, kako je riješio domaću zadaću te me uputi u njegove potrebe tijekom dana. Za mene je ovo odavno prestao biti posao, na Antu gledam kao svog prijatelja i uvijek ću biti tu za njega – govori Maja. Njihov školski dan sastoji se od redovitog praćenja nastave, a kada dođe do gradiva koje Ante ne može pratiti, škola mu je osigurala prilagođeno računalo uz pomoć kojega on i Maja rade na školskim zaostacima.
I sami smo se uvjerili kako je Ante pravi veseljak koji sve osvoji na prvu. Osim što je duhovit, često i zapjeva svojim razrednim kolegama, a najviše voli kada mu kupe sladoled. Razgovor s nama jedva je dočekao jer, kaže, to je njegovih pet minuta slave.

 Zajednički napori

– Maja je super, puno mi pomaže i danas sam je baš pitao hoće li ona biti tu i kada budem peti razred. Rekla je da ne zna, ali ja se nadam da hoće, volio bih kada bismo ostali skupa – kazao je Ante. Kao i svi drugi prijatelji i Maja i Ante imaju svojih teških trenutaka, kada, primjerice, jedno drugo naljute ili im je teško prebroditi nastalu situaciju. Ali, skupa uvijek nekako nađu način. Danas, nakon dvije godine zajedničkog rada i druženja, Ante ne može zamisliti svoju svakodnevnicu bez svoga školskog oslonca, ali isto tako i Maja želi što dulje ostati uz Antu i pomagati mu u njegovim životnim nedaćama jer, kaže, i on je nju naučio puno toga