Dok se većini zaposlenih u gradu opseg posla ovisno o godišnjim dobima više-manje ne mijenja, poljoprivrednici itekako osjete razliku između sezone i perioda godine kada na polju nije moguće raditi zbog vremenskih prilika odnosno neprilika. Značilo bi to da zima u neku ruku donosi prisilni godišnji, ali ujedno znači i prestanak dolaska prihoda. Način je to života koji je onima koji žive od prvog do prvog u mjesecu dobro utabanom životnom rutinom posve stran, no kako je živjeti na selu i baviti se poljoprivredom s ovog aspekta razgovarali smo s mladim poljoprivrednikom iz Babinca Jasminom Dončevićem. Naš se sugovornik zajedno sa svojim koju godinu starijim bratom bavi ratarstvom, ali i uslužnom djelatnošću pripreme tla za sjetvu, samom sjetvom, žetvom i prijevozom što se pokazalo kao vrlo unosan posao za ovu vrijednu braću. Na 60-ak jutara zemlje siju tradicionalne hrvatske kulture kao što su pšenicu, zob, kukuruz i tritikal, a od ove godine u planu je i uljana repica.

Zasluženi odmor

-Posljednje radove u polju smo obavili sredinom prosinca, a riječ je o zimskom oranju. Sada je već pred nama prihrana žitnih kultura, a uskoro slijedi i prskanje protiv bolesti i trave nakon čega slijedi priprema tla za kukuruz, no kao i svake godine prvo na red dolazi sijanje zobi. Posla ne manjka i to je odlično iako život od poljoprivrede danas nije lagan baš kao što to nikada nije ni bio, no važno je raditi jer od posla se živi. Nekada je teže, nekada je lakše, no tako stvari funkcioniraju. Ipak, manje posla zimi znači i da između otprilike prosinca i svibnja većina ratara nema osjetnih prihoda pa je to vremenski period kada se na neki način preživljava. U zimskom razdoblju živimo od prihoda koje smo dobili krajem prošle godine, pazi se kako se i koliko troši, a ključ uspjeha je dobar raspored sredstava i planska potrošnja. Naime, mi u godini imamo i nekoliko mjeseci mrtve sezone kada nema stalnih prihoda, no to je tako na selu. Upravo zato u svojim željama i težnjama treba biti realan, dvaput promisliti prije trošenja svake kune i pametno ulagati – pojašnjava naš sugovornik. Dodaje kako tijekom tih mjeseci poljoprivrednici ne sjede u kući prekriženih ruku od jutra do sutra, već i zima donosi svoje poslove. Naravno, nije riječ o poslovima na polju, no ovaj period u godini ostavlja vremena za rješavanje papirologije, ali i za obavljanje popravaka na strojevima, odnosno za pripremu mehanizacije za novu sezonu.

Pripreme za novu sezonu

-Riječ je o bitno sporijem tempu koji ostavlja vremena za dosta odmora. No vjerujem da smo to i zaslužili jer kada nam se vremenske prilike osmjehnu, vremena za gubljenje nema. U vrijeme sezone se ustajemo u pet ili šest sati ujutro, spavanja nema dok se posao ne završi pa makar to značilo rad do zore što nama nije nepoznanica. Posao se mora obaviti kada je za njega vrijeme, a preskočeno se ne može nadoknaditi kasnije. Kada je riječ o uslužnoj djelatnosti kojom se brat i ja bavimo, radimo na poljima ovog našeg kraja, a pokazalo se da nam je kapacitet obrada 500 rali zemlje. Iako je u vrijeme sezone dosta naporno, sve se stigne uz dobru organizaciju posla. No u sezoni nema radnog vremena, kao ni svetka ni petka. Radi se od ranog sutra do sitnih noćnih sati jer najvažnije je posao obaviti brzo i kvalitetno u periodu dok vremenske prilike to dopuštaju. Radimo otprilike devet mjeseci u godini, najviše je posla ujesen, dok je osmi mjesec malo rasterećeniji pa se tada vremena nađe čak i za godišnji odmor, no kada se posao zahukta jedini svetak su kišni dani. To je u poljoprivredi tako, a takav način života svaki poljoprivrednik mora prihvatiti. Zato zimi imamo vremena za predah, pokoje druženje s prijateljima i rodbinom, ali i koji dan putovanja. Upravo je zimski period vrijeme kada imamo priliku nadoknaditi sve propušteno, opustiti se i pripremiti za novu poljoprivrednu sezonu koja je pred nama – zaključuje ovaj mladi poljoprivrednik.