Terezijanska kvadratičnost gradske jezgre kojom su nekadašnjim gradskim ulicama prolazile konjske zaprege i kočije, a nakon 1900. godine i pokoji automobil, bila je zasigurno primjerena gradiću skromne prometne razvijenosti kakav je tada bio Bjelovar. Kako su godine odmicale, takva arhitektonska prepoznatljivost ulica koje se „sjeku“ pod pravim kutem, postajala je sve većom ograničenošću u regulaciji nabujalog prometa, koji danas doseže razinu popriličnog prometnog „krkljanca“ na gradskim ulicama.

Tome se ne treba čuditi jer prema nekim podacima u Bjelovaru je broj stanovnika i automobila gotovo identičan, a ulice sve krcatije, ne samo vozilima, već i motociklistima, biciklistima, pješacima… Premda će iskusniji vozači kazati da je savladavanje svakodnevnih gužvi stvar rutine koja podrazumijeva i odabir pojedinih prometnih skraćenica u dolascima do odredišta, onima koji tek uče vožnju nije nimalo jednostavno i pod budnom paskom instruktora savladati sve prometne „zamke“ kojih je u našem gradu podosta. Stoga smo odgovor na pitanje o dijelu gradskih prometnih problema potražili u razgovoru s instruktorima autoškole Omega, Gordanom Bogdanović, Goranom Grbinom i Branislavom Bradešićem.

Klasični primjeri

-Vožnja bjelovarskim ulicama za početnike nije nimalo jednostavna, posebice zbog brojnih pješaka i biciklista od kojih mnogi ne haju za prometne znakove što je često uzrokom prometnih nezgoda. Istodobno, iskustvo govori kako veći dio „starih“ vozača vozi „napamet“ kršeći prometne propise i kandidatima u svakoj prilici ukazujemo na njihove pogreške koji su ustvari klasični prometni prekršaji. Jedna od tipičnih situacija je nepoštivanje zabrane skretanja u lijevo s bolničkog parkirališta u Franjevačkoj, izlaska iz jednog trgovačkog centra prema kružnom toku u istoj ulici, ili „gaženje“ pune crte na izlasku iz Kozarčaninove prema Mihanovićevoj. Na te i ostale prekršaje koji su postali svakodnevicom upozoravamo kandidate, a kako će sami reagirati kada postanu vozači, ostaje za vidjeti – kaže Grbin.

Pri tome će naši sugovornici spomenuti već ustaljenu naviku dijela vozača koji ne uključuju „žmigavce“ pri izlasku iz kružnog toka ili ih koriste prije ulaska, čime ostalim vozačima šalju zbunjujuće poruke, uz istodobno usporavanje protočnosti prometa – dodaju Gordana i Branislav.

 Loša vidljivost

Ako smo dotaknuli tek manji dio učestalih pogrešaka, instruktori upozoravaju i neke nelogičnosti u pojedinim dijelovima grada o kojima se nije razmišljalo prije ucrtavanja parkirališnih mjesta. Naime, na izlasku iz Šenoine u Ulicu Matice hrvatske parkirani automobili smanjuju preglednost, pa u tom slučaju kao i na raskrižju Starčevićeve i Rusanove, te ove ulice i Miošićeve valja automobilom „proviriti“ na kolnik. Po mišljenju instruktora, ovi bi se nedostaci i na drugim mjestima u gradu mogli riješiti postavljanjem ogledala, kojih unatoč i ranijim prijedlozima još uvijek nema.
Premda se naši sugovornici slažu kako je u gradu možda i previše obilježenih pješačkih prijelaza kojih je, primjerice, na potezu od Miošićeve do Lebovićevog šetališta dugom oko 350 metara ukupno osam, ovaj način povećanja pješačke sigurnosti ipak drže dobrim, ali dodaju kako su sve veći problem biciklisti.

 Neoprezni biciklisti

-Malo je njih koji shvaćaju da su kao i ostali sudionici u prometu koji se moraju pridržavati propisa. Istina, u gradu je nedovoljno biciklističkih staza, ali i tamo gdje postoje, njima uglavnom hodaju pješaci, a biciklisti „sele“ na kolnike što znači i dodatnu pozornost vozača na ionako frekventnim gradskim ulicama. Stoga, vožnja bjelovarskim ulicama nije nimalo ležerna ne samo za početnike, već i one koji dolaze u naš grad gdje u svakom trenutku vožnje treba otvoriti „četvore oči“ – kažu naši sugovornici.