Nedavno nam je priprijetio HDZ-ov načelnik blizak predsjedniku Miri da će nas slistiti s lica Zemlje i sad imamo problem. Teško nam je te prijetnje shvatiti ozbiljno, a još teže otići na policiju prijaviti onoga tko nam ih je uputio. Plašimo se, priznajemo, ali ne na način na koji mislite.

Uz takve neprijatelje…

Ne plašimo se da policija radi za njih pa da će nam prijavu baciti negdje u ladicu. Ne plašimo se niti da bi se naša prijava izgubila u bespuću pravosudne zbiljnosti i da bi onaj tko nam je prijetio ostao bez kazne. On je dovoljno kažnjen samim svojim životom.
Plašili smo se, naime, da će nam se policija smijati. Da će nam reći: Čekajte, ljudi, vi ozbiljno mislite da je ovakav bjelovarsko-bilogorski HDZ sposoban ostvariti bilo što, pa čak i vlastite prijetnje?
I bili bi u pravu. Današnji HDZ je toliko loš da bi za njega moglo vrijediti pravilo da ti uz takve neprijatelje ne trebaju prijatelji.

Auto-gol nakon tekme

Recimo, tko god je ušao na zadnju sjednicu Županijske skupštine i vidio ih kako čemerno griju stolice, zabrinuto se zapitao tko je umro. Toliko se tuge skoncentriralo u tom dijelu sale da im je samo žuta juha nedostajala za karmine. Jedva su uspijevali zadržati glave da im ne padnu na pod.
Toliko su postali jadni da čak nisu uspjeli pronaći zamjenu za notornog Ivicu Vranjića, vijećnika koji ni dan-danas ne razumije što je to bilo toliko loše u usporedbi kolega s učenicima s posebnim potrebama. Vranjić je, i to tek nakon žestoke reakcije javnosti, nevoljko svoj mandat stavio u mirovanje, umjesto da podnese ostavku, ali i taj čin uspio je dovesti do novog auto-gola oporbe. Otprilike kao da izgubite utakmicu i zabijete si gol nakon proteka regularnog dijela.
Naime, u svakoj politici postoje vladajući i oporba. Cilj vladajućih je zadržati se na toj poziciji što duže, a cilj oporbe je poslati vladajuće u oporbu što prije. U toj vječnoj bitci računa se svaki, pa i najmanji glas. Oporbenjaci su namjeravali srušiti predsjednicu Županijske skupštine i postaviti svoga čovjeka tamo, što bi im nedvojbeno ojačalo poziciju i odvelo ih u vodstvo. I neka su.

Uho, oko, nos

Ali, umjesto da preotmu mjesto predsjednika Županijske skupštine, oni su uspjeli ne samo ostati na nuli, nego čak i izgubiti jednoga svoga, kojega pak nisu uspjeli nadomjestiti. E sad, koliko teško može biti nadomjestiti jednog člana Županijske skupštine drugim? Ako sve funkcionira u stranci i izvan nje, to je problem kojega je jednako teško riješiti kao i popiti čašu vode. Međutim, ovakvom HDZ-u postaje problem čak i takav posao. Da im daš čašu vode, vjerojatno bi je pokušali prvo popiti na uho, potom na oko i nakon svega na nos. A na kraju bi čašu optužili da je kriva i zaprijetili joj da će je slomiti jer je neposlušna. Jer, eto, nije problem što oni pokušavaju popiti čašu vode na uho, nego je problem u toj čaši.