Podnijela sam zahtjev za smještaj u dom još 2007. godine, kada smo se suprug i ja nakon zarađene mirovine u Njemačkoj vratili na rodnu grudu. Mogli smo ostati kod djece u Njemačkoj, ali oni žive svoj život pa ih nismo željeli smetati. Od tada je prošlo gotovo devet godina. U međuvremenu je suprug umro, a ja sam tek prije godinu i po dana uspjela dobiti mjesto u domu, što znači da sam gotovo devet godina čekala na mjesto – govori Zrinka Ahel, jedna od 250 korisnika bjelovarskog Doma za starije osobe.

U međuvremenu preminuli

Pored kuće i vikendice koju su za radnoga vijeka supružnici sagradili, gospođa Ahel sada živi u domskom apartmanu s balkonom i ima, kaže, sve što joj treba. Zadovoljna je ne samo smještajem već i kompletnom uslugom od hrane preko ljubaznog osoblja do raznih društvenih aktivnosti koje se redovito provode u ovom dobro organiziranom domu za stare i nemoćne osobe.

Uzme li se u obzir i povoljna cijena smještaja koja se kreće od 1 806 kuna mjesečno za dvokrevetne sobe do 3 875 kuna za apartman za dvije osobe, ne treba čuditi da je pritisak na državni dom najveći.
To je razlog što se na listi čekanja trenutno nalaze 2 123 osobe, pa se u prosjeku na smještaj čeka gotovo 10 godina.

-Trenutno rješavamo zahtjeve iz 2008. godine. Najveći je pritisak na jednokrevetne sobe s balkonom i bez balkona na koju čeka 940 osoba. Istina, ima ljudi koji su godinama na listi, a već su smješteni negdje druge, no ima i onih koji su u međuvremenu nažalost preminuli. Još jedan od razloga što se tako dugo čeka na red za smještaj je produženi životni vijek. Imamo korisnika koji su kod nas već više od 10 godina – pojašnjava Vesna Trnski, ravnateljica bjelovarskog Doma za starije osobe.

Palijativna skrb

Nedostatak smještajnih kapaciteta u državnim domovima prepoznao je privatni sektor. Pa ne treba čuditi da posljednjih godina privatni i obiteljski domovi za starije i nemoćne te udomiteljstva niču kao gljive poslije kiše. Cijena smještaja u takvim domovima kreće se od 2 500 kuna pa sve do 6 tisuća kuna mjesečno ovisno o kategoriji smještaja, usluzi koja se pruža korisnicima i brojnim drugim detaljima. Mjesto za smještaj tu je puno lakše pronaći, no pitanje je koliko su cijenom takvi domovi pristupačni većini naših umirovljenika. To je i razlog što se smještaj u privatnim domovima traži kada je zdravstveno stanje osobe već toliko narušeno da ne može funkcionirati bez tuđe pomoći i njege. Sve se češće događa da i bolnice teško oboljele osobe kojima je pružena potrebna liječnička skrb smještaju u domove umjesto u palijativnu skrb koja još nije zaživjela u pravom smislu riječi. Sve su to razlozi što smještajnih kapaciteta za starije osobe nema dovoljno ili su preskupi za naš standard. Zato gospođa Zrinka s početka priče svima poručuje:

-U svakom slučaju treba voditi računa da se na vrijeme upišete u dom. Bilo bi dobro da se zahtjev za smještaj podnese kada se ode u mirovinu, a ne kada dođe da moraš. Preporučila bih isto tako da ljudi ne očekuju da će ih tu netko zabavljati već se sami moraju pobrinuti da se uklope u novu sredinu. Ja sam se u potpunosti uklopila i moram reći da sam zadovoljna – zaključuje simpatična gospođa Zrinka.