Osim mladih u potragu za boljim životom preko granice odlazi i sve više ljudi srednjih godina. Ne zato da bi gradili karijeru, već da bi mogli živjeti od svoga rada. Upravo se u takvoj situaciji našla i Bjelovarčanka Kornelija Šikać.
Iako je cijeli radni vijek provela u voljenom joj zanimanju cvjećarstvu, zbog dobro poznatih hrvatskih okolnosti, kaže, prisiljena je egzistenciju pronaći u sasvim drugoj djelatnosti izvan granica naše zemlje.

 Troje djece

-Cvjećarka aranžerka sam već 27 godina. Posao je to koji sam zavoljela još kao mala, završila sam školu i počela raditi ono što najviše volim. Imala sam svoju cvjećarnicu, no s vremenom je posla bilo sve manje i morala sam je zatvoriti. Unatoč tome, ostala sam u tom poslu kao djelatnica kod nekoliko cvjećarki. Nažalost, mala plaća i loši uvjeti rada na kraju su me nagnali da napustim posao koji volim i egzistenciju potražim negdje drugdje – objašnjava svoju nezavidnu situaciju Kornelija Šikać.

Kao samohrana majka s troje, sada već velike djece, jednim studentom i dvojicom srednjoškolaca, Kornelija je bila prisiljena potražiti bilo kakav bolje plaćen posao od kojeg će njezina četveročlana obitelj moći živjeti. Našla ga je tek izvan granica Lijepe naše, u Austriji kao njegovateljica.

-Volim Hrvatsku i svakako bih najradije ostala ovdje sa svojim dečkima, ali nažalost ovdje se od svoga rada sve teže može živjeti. Otkako sam završila na burzi rada brzo sam shvatila da su šanse da dobijem posao u mojim godinama minimalne. Kako mi je bitno da radim, raspitivala sam se na sve strane. Čula sam da traže žene za njegovanje starih ljudi u Austriji. To je za naše prilike dobro plaćen posao, a kako ja nemam drugog izbora, pristala sam. Ne bojim se posla, bez obzira koliko bio težak i u kakvu obitelj došla. Papire sam pripremila i čekam poziv da krenem – kaže Kornelija.

Putem agencije

Važno je da zna njemački jezik. Radit će kaže, dva tjedna, a potom dolaziti kući na dva tjedna da bi bila sa svojim dečkima. Sve to ugovorila je putem jedne agencije koja jamči prijavu za posao, putne troškove i posao plaćen i do 100 eura po satu. Ako bude kako je rečeno, bit će dobro, optimistično govori Kornelija, žena koja poput mnogih drugih njezine sudbine nije mogla ni sanjati da će na morati napustiti vlastitu domovinu kako bi zaradila za golu egzistenciju