Božidar Horvat vlasnik je jedine baštine u Bjelovaru pod zaštitom UNESCO-a. Radi se o njegovom medičarsko-voskarskom obrtu u kojemu posljednjih 130 godina nastaju licitari, tradicionalni narodni pokloni prijateljstva i ljubavi. Jedan je od rijetkih uopće u Hrvatskoj koji njeguje tradiciju licitarstva, koja ima višestoljetnu tradiciju.

 Djedova priča

Koliko je zanimanje bilo cijenjeno govori i činjenica kako su licitari i voskari često pripadali najuglednijim i najbogatijim građanima te su ponekad bili i članovi gradskih uprava. Zlatnog doba licitarstva sjeća se i Božidar Horvat, ali samo kroz priču svoga djeda koji je davne 1900. godine u Szigetvaru, u gradiću na jugu Mađarske, završio zanat licitara i tako započeo više od sto godina dugu tradiciju obitelji Horvat. Nakon njega, Božidarova majka preuzima radnju, a nakon nje, Božidar.

– Ovaj posao moja obitelj radi iz ljubavi, a najmanje iz koristi, jer ona i nije tolika. Volim ovaj posao, volim njegov miris i od malena sam znao da ću se time baviti. Uživao sam radeći sa svojom majkom koja je na mene prenijela svo znanje, kao što ja pokušavam prenijeti na moja tri sina i tri unuka u nadi da će se tradicija nastaviti – govori Božidar koji kaže da je sretan onaj koji radi što voli, kao on. Radionica obitelji Horvat nalazi se u njihovom domu, a u njoj je nebrojeno mnogo sati proveo upravo Božidar. Najteže je, kaže, izraditi licitarsko srce. Proces je to koji traje minimalno dva tjedna, a započinje miješanjem i pečenjem posebnog tijesta koje sadrži licitarski kvasac. Nakon toga izrezuju se oblici, najčešće srca koja se suše nekoliko dana. Zatim se šivaju končići, bojaju se pa ih opet čeka sušenje nakon čega je na redu takozvano tunkanje prije konačnog ukrašavanja. Cijela procedura je priprema za ajzanje, vještinu ispisivanja uzoraka šara i poruka po licitaru smjesom bombonskog sirupa i škrobnog brašna, što je vrlo zahtjevan zahvat jer šare ne smiju biti isprekidane, neravne ili grbave. Iskusni crtač u jednom potezu mora obrubiti srce krivudavim šarama u skladan ukras pa mora biti smiren i siguran u kretanje ruke.

 Uz bok Sinjskoj alci

– Jako puno je truda potrebno za izradu licitarskog srca, ali ja volim svaki tren koji mu posvetim kako bi ono izgledalo kako treba. Svijeće je nešto lakše izraditi, ali i to su nekada samo majstori radili, za razliku od danas kada se svatko s time bavi. Smatram da je i to izgubilo vrijednost i dostojanstvost. Velika proizvodnja je jednostavno ubila draž ručne izrade – požalio se Božidar koji je 1984. u Zagrebu polagao majstorski ispit kod poznatog licitara Marijana Novaka.

Danas, na žalost, takva škola ne postoji. Porazna je to činjenica obzirom da je ostalo još samo tridesetak ljudi koji se bave ovim, nekada iznimno cijenjenim zanimanjem. Iznimno ponosan bio je Božidar kada mu je 2011. godine uručena UNESCO-ve povelja nematerijalne kulturne baštine svijeta koja se dodjeljuje zaslužnima za očuvanje tradicije. Isto tako, 2010. godine, uz viteški turnir Sinjska alka i umijeće izrade licitara u sjevernoj Hrvatskoj uvršteno je na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Bjelovar može biti ponosan na ovog 62-godišnjaka, koji usprkos nepovoljnoj situaciji za licitarstvo ustraje u očuvanju nečega što je bitno ne samo za njega, već i za prepoznatljivost Hrvatske u svijetu

I. Ćuk