Za ratare nema odmora ni preko zime odnosno kada imaju najmanje posla na zemlji. Mladi poljoprivrednik iz Tomašice Tomislav Širanović, čije se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nalazi u Ilovskom Klokočevcu, ove zimske dane najviše koristi za, kako kaže, papirologiju. Sada rješava sve one zaostatke i papire koje je skupljao i stavljao na hrpu od ožujka prošle godine.
– Sada mi ratari imamo nešto više slobodnog vremena pa ga posvećujem i obitelji koju sam tijekom godine zbog posla na zemlji na neki način zanemarivao. Osim toga, poljoprivrednici koji imaju zdravstvenih problema, kao ja, sada koriste vrijeme za odlazak liječniku – kaže Širanović.

Obiteljska tradicija

Ipak, da ne bi ispalo kako se sada na zemlji baš ništa ne događa, Širanović nam govori što sve radi. Uglavnom se ti poslovi odnose na razne popravke, od onih na strojevima, do održavanja kanala na zemlji. Sada se ratari već lagano pripremaju za proljetnu sjetvu odnosno sadnju. Širanović je, primjerice, nedavno imao sastanak u Udruzi proizvođača industrijskog krumpira koja okuplja 35 članova i gdje je veoma aktivan, s obzirom da se posljednjih godina posvetio upravo proizvodnji te kulture.
Širanović je jedan od najvećih ratara u hercegovčanskom kraju. Cijeli život se bavi poljoprivredom. Otac i majka su mu radili na zemlji, a 2006. se osamostalio. Sa svojom obitelji, suprugom, s kojom ima troje djece, sedmogodišnju kćer Lanu te petogodišnjeg Luku i dvogodišnjeg Jana, osnovao je vlastiti OPG u Ilovskom Klokočevcu u kojem danas ima i dvojicu zaposlenih radnika. Obrađuje stotinjak hektara zemlje od kojih je 20-ak hektara njegove, a ostalo ima u zakupu. Posljednje četiri godine prva kultura, kojoj se najviše posvetio, je krumpir. Ove godine planira tom kulturom planira zasaditi 30-ak hektara uz navodnjavanje. Uz krumpir, sije i pšenicu na oko 30-ak hektara, uljanu repicu na 10-ak hektara, soju na 20-ak, a kukuruz planira posijati na 10-ak hektara.

Proširenje proizvodnje

– Krumpir sam počeo saditi na deset hektara, a ove godine će proširiti proizvodnju na 30-ak hektara. Glavni razlog tome je što je to iznimno dohodovna i isplativa kultura. Proizvodnji krumpira sam podredio i sva svoja ulaganja posljednjih godina. Iako i za proizvodnju ostalih kultura imam potrebnu mehanizaciju, od one za oranje do one za sijanje, sadnju i vađenje, za proizvodnju krumpira sam nabavio sve strojeve, od dva radna kombajna za krumpir, preko sadilica, do sustava za navodnjavanje – kaže naš sugovornik, dodajući kako je dodatna sredstva uložio i u sustav za navodnjavanje.
S plasmanom krumpira nema problema. Kompletnu proizvodnju ima ugovorenu s tvrtkom Adria Snack Company iz Hercegovca. Zadovoljan je i otkupnom cijenom i rokovima plaćanja. Ostalu proizvodnju, pšenicu, uljanu repicu, kukuruz i soju, sâm plasira, iako, kaže, cijene uljarica i žitarica nikad nisu bile niže.
Dugoročno, Širanović planira proširenje proizvodnje i na tov junadi kako bi zaokružio proizvodnju. Ukoliko se to ostvari, za koju godinu tovio bi od 100 do 150 komada junadi, a na zemlji bi, uz kukuruz i soju, sijao i tritikal.
– Od poljoprivrede se dâ živjeti. Ne bih sve ovo radio da se ne dâ. Skupa je mehanizacija. Puno se mora ulagati u proizvodnju ako hoćeš ići naprijed. No, čovjek se mora žrtvovati – otkriva nam mladi poljoprivrednik.
Sve što sada ima, napravio je sâm i uz pomoć kredita koje je do sada gotovo u potpunosti uspio uspješno zatvoriti. Smatra da je u zemlji najveći problem što država ne stoji iza svojih poljoprivrednika, što seljak od nje nema adekvatnu podršku i zaštitu na tržištu, kao što je imaju seljaci u nekim drugim zeljama.
– Ja sam prvi za to da se maknu poticaji, a da se plati proizvod. Onda bi se vidjelo tko je, a tko nije pravi proizvođač – zaključuje Širanović. (ss)