Među sve brojnijim umjetnicima koji inspiraciju pronalaze u prirodi, jest i Mario Tomas. Od malih nogu Mario je okružen drvetom, koje njegova obitelj na vlastitoj pilani prerađuje posljednja dva desetljeća. Ondje je i sam naučio odlično rukovati motornom pilom, dlijetom i sličnim alatima, koje je prije dvije godine iz znatiželje odlučio upotrijebiti na malo drugačiji način.

 Dobar glas daleko se čuje

-Na internetu sam vidio umjetnike koji uz pomoć motorne pile izrađuju jedinstvene skulpture pa sam pomislio kako bih se i sâm mogao okušati u tome. I tako sam prije dvije godine, tijekom jednog popodneva, napravio svoju prvu skulpturu – orla koji i danas krasi naše dvorište – otkriva nam mladi umjetnik kojemu se ovaj način kreativnog izražavanja toliko svidio da je nastavio s izradom novih umjetnina. Za njegov rad se jako brzo pročulo pa je već mnoge radove načinio za svoje prijatelje i poznanike.

-Bilo mi je drago kad sam vidio da se ljudima sviđaju moje skulpture i kada su se počeli zanimati za moj rad. Zbog toga sam na Facebooku otvorio stranicu “Mario House of Wood” na kojoj se može vidjeti djelić onoga čime se bavim – kaže naš sugovornik. Kako je zaposlen na obiteljskoj pilani na kojoj, srećom, posla ne nedostaje, Mario skulpture izrađuje u slobodno vrijeme najčešće kasno poslijepodne.

Sve do nedavno svirao je u glazbenom sastavu, što mu je također oduzimalo puno vremena, no te se strasti odrekao kako bi se više mogao posvetiti kiparstvu. Ponekad u tome poslu zna provesti sate.

-Sve ovisi kakvu skulpturu radim. Za neke mi treba manje, a za neke više vremena. Jednu od najzahtjevnijih sam završio nedavno. Riječ je o skulpturi kauboja i indijanca, na koju sam utrošio oko 150 radnih sati. Nakon što obradim drvo, a najviše volim raditi s mekim drvetom, skulpture obično premazujem bojom i lakom, a to uzima dodatno vrijeme. Obično znam što želim i tog se cilja držim. Istina, zna se dogoditi da pogriješim, no to je sve za ljude i na takvim greškama zapravo učim – priča Mario. Otkriva kako do sada nije imao priliku izložiti svoje radove, kako bi u njima moglo uživati više ljudi.

Imaju što pokazati

-Bilo bi lijepo kad bih od ovoga što radim mogao imati konkretne koristi. Već sam se raspitivao, no ne postoje nikakve potpore za mlade ljude koji se bave ovakvim oblikom umjetnosti. Općenito, vani se ovakvo stvaralaštvo puno više cijeni, kod nas je ono još na niskim granama iako se imamo čime pohvaliti. Evo, samo na području naše općine, osim mene, s drvetom radi još jedan mladi čovjek, Željko Lončarić. Njegovi radovi su još finiji, puni jedinstvenih detalja, stvarno lijepi. No, čini se vrlo malo zna prepoznati tu vrijednost – zaključuje naš sugovornik.

 Skulptura od brekinje

Jedna od najposebnijih skulptura Maria Tomasa našla je počasno mjesto ispred obiteljske kuće. Riječ je o jedinstvenom radu, načinjenom i iznimno rijetkom drvetu brekinji.
-Riječ je u drvetu koje je, osim što je rijetko, iznimno skupo. Ja sam do njega došao slučajno. Raslo je u našem selu i jednim je ljudima zbog određenih radova smetalo pa je, nakon što je srušeno, završilo kod mene. Vrlo brzo nastala je skulptura koja i danas stoji ispred naše obiteljske kuće – kaže M. Tomas.