Crkvena zvona i ovoga će četvrtka posebo pozivati vjernike. Za razliku od Božića i Uskrsa, Tijelovo je blagdan o kojemu će mnogi vjernici malo znati reći pa čak i oni koji će se doći pomoliti u crkvu.

Utjelovljene Krista u hostiji, koja po obliku kruha i vina na oltaru postaje pravo tijelo i krv Kristova, za vjernike predstavlja sjećanje na posljednju večeru Isusa Krista. Tada obično, za razliku od velikih katoličkih blagdana, nema politike za oltarom, ali niti političara u prvim redovima. No, zato se razmile diljem Hrvatske.

Neradni četvrtak za mnoge Hrvate, unatoč činjenici da kod nas nema reguliranog sustava spajanja blagdana s ostalim neradnim danima, znači i neradni cijeli ostatak tjedna. Za vjernike je to svetkovina koja se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno deveti četvrtak nakon Uskrsa.

Župnik župe Presvetog Trojstva u Rovišću Mihill Gojani ističe kako je Tijelovo velika svetkovina.
-U blagdanu Tjelova slavimo prisutnost Isusa Krista koji je sam sebe ostavio u prilikama kruha i vina na posljednjoj večeri apostolima, zapravo na taj način svoju je prisutnost ostavio cijeloj Crkvi, koju slavimo u sakramentu euharistije. U njoj slavimo presveto tijelo i krv Kristovu koja se po rukama svećenika posvećuje na oltaru i daje nama vjernicima kao hrana za život vječni. Riječima kojima Isus izgovara apostolima kada kaže na Veliki četvrtak, na posljednoj večeri; “Ovo činite meni na spomen”, to je ono što mi u mislima izgovaramo, on ostavlja oporuku crkvi, odnosno nama svećenicima, apostolima novoga vremena da uvijek kroz euharistiju uprisutnjujemo iznova Krista – objašnjava bit Tjelova župnik Gojani.

Inače, obilježavanje Tjelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo u 13. stoljeću u talijanskoj Bolseni u Italiji kada je jedan svećenik slaveći Svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela Svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove.